
Srpska pravoslavna crkva 31. oktobra proslavlja Svetog Luku, Lučindan, krsnu slavu mnogih porodica, kada su domaćini opasivali torove da zaštite stoku od vukova i po položaju ovaca predviđali zimu.
Rečenice koje prenose svi mediji.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici sutra, 31. oktobra, proslavljaju Svetog apostola i jevanđelistu Luku, u narodu poznatog kao Lučindan. Sveti Luka bio je jedan od najobrazovanijih Hristovih učenika, lekar po struci, verni pratilac apostola Pavla i autor Jevanđelja i Dela apostolskih.
Tekst iz 2 članka. 2 rečenice prenose svi, u 2 se razlikuju.
Kako vam sutra leže ovce, takva će biti zima: Stara verovanja pred Svetog Luku i šta sutra nikako ne radite
- Lučindan, praznik Svetog Luke, u narodu prate verovanja o zaštiti domaćinstva, zdravlju stoke i dolasku zime.
- Na ovaj dan torovi su se opasivali koncem da bi se ovce zaštitile od vukova, a po položaju ovaca predviđala se zima.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici sutra, 31. oktobra, proslavljaju Svetog apostola i jevanđelistu Luku, u narodu poznatog kao Lučindan.
Reč je o velikom svetitelju, zaštitniku lekara, bolesnih i umetnika, a za mnoge porodice širom Srbije ovo je krsna slava i dan posebnog duhovnog sabranja.
Petak, 30. oktobar, za domaćine koji slave Svetog Luku predstavlja dan pripreme slavske trpeze, ali je u narodnoj tradiciji kraj oktobra imao i mnogo šire značenje
U našoj bogatoj narodnoj tradiciji, Lučindan zauzima specifično mesto jer označava prelomni trenutak godine, dan kada jesen definitivno ustupa mesto zimi.
Za ovaj datum vezuju se drevni, ponegde već zaboravljeni običaji i verovanja koji su generacijama štitili seoska domaćinstva od nesreće, bolesti i zveri.
"Ide Luka, eto vuka": Zašto su torovi opasivani koncem
U staroj Srbiji Lučindan je bio dan kada su domaćini preduzimali posebne mere kako bi zaštitili svoje imanje i stoku.
Budući da su sa hladnim danima gladni vukovi silazili bliže selima, nastala je poznata izreka: "Ide Luka, eto vuka".
Jedan od najneobičnijih obreda koji se zadržao u predanju jeste opasivanje torova koncem.
Domaćini bi pre svanuća crvenim ili vunenim koncem opasivali ograde oko ovaca i goveda, verujući da time prave neprobojnu magijsku barijeru koju zveri i zli duhovi ne mogu da pređu.
Verovalo se da ovaj ritual čuva čitavo stado tokom predstojeće surove zime.
Takođe, na Lučindan se u pojedinim krajevima strogo pazilo da se torovi ne ostavljaju otvoreni i da se stoci pruži najbolja hrana, kako bi godina bila plodna.
"Sveti Luka, sneg do kuka": Gledanje u ovce otkriva kakva nas zima čeka
Druga čuvena narodna izreka vezana za ovaj dan glasi: "Sveti Luka, sneg do kuka".
Naši preci su verovali da priroda na ovaj praznik šalje jasne signale o tome šta nas čeka u narednim mesecima.
Domaćin bi u rano jutro obilazio torove i pažljivo posmatrao položaj u kojem životinje leže.
Ako ovce leže sa podvijenim nogama ispod tela, verovalo se da stiže izuzetno oštra, duga i snežna zima.
Međutim, ako su životinje opuštene i ispruženih nogu, narod se radovao blagoj i podnošljivoj zimi bez velikih mrazeva.
U južnoj Srbiji postojao je i običaj da se pažljivo prati ko će tog jutra prvi preći kućni prag.
Verovalo se da "prvi gost" na Lučindan donosi predznak za celu godinu -ako je to čestit, vedar i zdrav čovek, u domu će vladati zdravlje i blagostanje.
Ko je bio Sveti Luka i šta sutra nikako ne smete činiti
Reč je o jednoj od čestih krsnih slava u Srbiji, a ovaj dan prate brojna narodna verovanja, posebno ona povezana sa dolaskom zime, zaštitom domaćinstva i zdravljem stoke.
Sveti Luka bio je jedan od najobrazovanijih Hristovih učenika, lekar po struci, verni pratilac apostola Pavla i autor Jevanđelja i Dela apostolskih.
Hrišćansko predanje ga pamti i kao prvog ikonopisca, koji je lično naslikao prve ikone Presvete Bogorodice, zbog čega ga esnafi slikara i umetnika slave kao svog patrona.
Kako je Sveti Luka upamćen kao izuzetno blag, milosrdan i miroljubiv svetitelj, osnovno crkveno i narodno pravilo na ovaj dan jeste izbegavanje svake vrste svađe, gneva i teških reči.
Veruje se da na Lučindan svako treba da oprosti dugove i uvrede onima koji su mu naudili, jer ko uđe u zimu posvađan i zlopamtilo, pratiće ga maler i nemir cele godine.
U kući treba da vlada sloga, a domaćini koji slave krsnu slavu trpezu posvećuju miru, zdravlju svojih ukućana i sećanju na pretke.
Video: U Beogradu obeležen meksički praznik "Dan mrtvih"
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem.
Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Prema hrišćanskom predanju, rođen je u Antiohiji, bio je lekar i blizak saradnik apostola Pavla.
Posebno je zanimljivo to što se smatra i začetnikom hrišćanskog ikonopisa.
Predanje mu pripisuje izradu prvih ikona Presvete Bogorodice, zbog čega ga poštuju i slikari i ikonopisci.
Kao lekar, smatra se zaštitnikom medicine, farmacije, bolesnika i zdravstvenih radnika.
Običaj koji je trebalo da zaštiti stoku od vukova
Jedan od neobičnijih običaja vezanih za Lučindan potiče iz vremena kada je stočarstvo bilo važan deo života seoskih domaćinstava.
Naime, naši preci su na ovaj praznik koncem opasivali torove, verujući da će tako zaštititi ovce od napada vukova tokom zime.
Ovaj običaj povezuje se sa poznatom narodnom izrekom "Ide Luka, eto vuka", koja simbolično najavljuje period godine kada vukovi zbog hladnoće i nedostatka hrane češće prilaze stoci i naseljima.
Po ovcama se predviđalo kakva će biti zima
Lučindan je bio važan i za stočare koji su pažljivo posmatrali ponašanje životinja.
Vuk Karadžić zabeležio je da se u Hercegovini na ovaj praznik gledalo kako ovce leže u toru.
Ako su im noge bile podvijene ispod tela, verovalo se da predstoje teška zima i loša godina, dok su opružene noge smatrane dobrim znakom.
U pojedinim krajevima južne Srbije postojalo je i verovanje da prvi gost koji na Lučindan uđe u kuću može da nagovesti kakva će da budepredstojeća zima ili godina.
Njegov dolazak posmatran je kao simboličan znak za period koji dolazi.
Ovnovske svadbe bile su deo starih običaja
Posebno zanimljiv običaj koji se u različitim krajevima vezivao za Lučindan bile su takozvane ovnovske svadbe.
Domaćini su nekoliko sedmica pre praznika razdvajali ovnove od ovaca, a na sam dan praznika ponovo ih puštali zajedno.
Tom prilikom organizovane su gozbe, a običaj je imao i simbolično značenje, jer se verovalo da će tako da se obezbedi uspešno parenje i brojno potomstvo.
U pojedinim sredinama ženska deca su pre puštanja ovnova među ovce uzjahivala životinje, uz verovanje da će tako da bude više ženskih jaganjaca.
Šta se ne radi na Svetog Luku?
Prema narodnom verovanju, na Lučindan treba da izbegavate svađe, ljutnju, nervozu i teške poslove.
Sveti Luka u predanju je opisan kao blag i miran čovek koji je pomagao drugima, pa se verovalo da praznik treba da provedete u miru, slozi i dobrom raspoloženju.
Uz ovaj dan vezuju se i poznate izreke "Sveti Luka, sneg do kuka" i "Ide Luka, eto vuka", koje pokazuju koliko je ovaj praznik nekada bio važan za poljoprivrednike i stočare koji su se pripremali za zimu.
Kada je reč o proslavljanju krsne slave, domaćini pripremaju slavski kolač, žito, vino i slavsku sveću.
Pošto Sveti Luka 2026. godine pada u subotu, slava se ove godine obeležava uz mrsnu trpezu.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!