Šta navode mediji
Autor komentara tvrdi da je drugi „zli čarobnjak“ Srbije otišao sa vlasti tačno 40 godina i mjesec dana nakon što je prvi došao na vlast na Osmoj sjednici CK republičkog Saveza komunista.
Ovo navodi jedan izvor
Autonomija, 4. nov, 09:54 (otvara se u novom prozoru)
Zli čarobnjak iz Srbije, drugi po redu, je otišao, tačno nakon 40 godina i mjesec dana od kada je prvi zli čarobnjak iz Srbije, na Osmoj sjednici CK republičkog Saveza komunista došao na vlast. I, 26 godina i 20 dana nakon što je prvi nepomenik pao sa vlasti. Samo zbrajanje ovih silnih prohujalih godišnjih doba izaziva jezu. Nadam se da će sve generacije novodolazećih političara i građana u Srbiji, ali i u Bosni, staviti prst na čelo i zapitati se zašto je Srbija tu gdje jeste. Možda je vrijeme da se postavi pitanje: da li će sa padom zlog čarobnjaka 2.0 pasti koprena i magija zloduha devedestih sa očiju i srca većinske Srbije i njene mladosti!? Odnosno, da li će se dolazeća vlast Srbije uspjeti suočiti sa ulogom svoje države, crkve i društva u ratovima i zločinima devedesetih, kako nije mogla ili htjela vlast poslije 5. oktobra!?
Autor navodi da je drugi zli čarobnjak pao 26 godina i 20 dana nakon što je prvi nepomenik pao sa vlasti.
Ovo navodi jedan izvor
Zli čarobnjak iz Srbije, drugi po redu, je otišao, tačno nakon 40 godina i mjesec dana od kada je prvi zli čarobnjak iz Srbije, na Osmoj sjednici CK republičkog Saveza komunista došao na vlast. I, 26 godina i 20 dana nakon što je prvi nepomenik pao sa vlasti. Samo zbrajanje ovih silnih prohujalih godišnjih doba izaziva jezu. Nadam se da će sve generacije novodolazećih političara i građana u Srbiji, ali i u Bosni, staviti prst na čelo i zapitati se zašto je Srbija tu gdje jeste. Možda je vrijeme da se postavi pitanje: da li će sa padom zlog čarobnjaka 2.0 pasti koprena i magija zloduha devedestih sa očiju i srca većinske Srbije i njene mladosti!? Odnosno, da li će se dolazeća vlast Srbije uspjeti suočiti sa ulogom svoje države, crkve i društva u ratovima i zločinima devedesetih, kako nije mogla ili htjela vlast poslije 5. oktobra!?
Autor tvrdi da je Studentski pokret 2024-2026. promijenio društveno i političko lice Srbije na način na koji se to nije desilo 2000. godine.
Ovo navodi jedan izvor
Studentski pokret 2024-2026. je promijenio društvo i političko lice Srbije. Na način, na koji se to nije desilo 2000. godine. Tu nema povratka na staro. Zašto je tomu tako, tema je za neku drugu kontemplaciju. Traži se odgovor na pitanje da li ovaj društveno-političkih talas promjena može doprijeti i do političkog naličja Srbije – do tamnog laguma politika i interesa, koji drže građane Srbije taocima rata i genocida devedesetih počinjenog u ime pansrpstva!?
Autor izjavljuje da je uvjeren da je mladost Srbije svojim poletom demonstrirala da većina građana želi da se suoči sa prtljagom rata i zločina počinjenih u ime „vjekovnih srpskih zemalja“.
Ovo navodi jedan izvor
Ja sam ubijeđen da je mladost Srbije, svojim poletom i porukama, jasno demonstrirala da većina građana Srbije želi i može da se suoči sa i oslobodi od prtljaga rata i zločina počinjenih u ime ujedinjenja etnički očišćenih „vjekovnih srpskih zemalja“. Njihova generacija ima pravo da se sa tim obračuna sa distancom od 30 godina na svoj (trans)generacijski način, koji će biti sigurno drugačiji od načina moje ili starijih generacija. Ono što će biti isto jeste etički zahtjev empatije, lične katarze i društvene emancipacije.
Autor navodi da su ratovi devedesetih odnijeli oko 130 hiljada žrtava, od čega oko 72 do 75 hiljada civila.
Ovo navodi jedan izvor
Novodolazeći političari Studentske liste i mladost Srbije trebaće puno učiti ne bi li ispravno razumijeli zašto su ratovi devedesetih odnijeli oko 130 hiljada žrtava, a u toj brojci oko 72 do 75 hiljada civila, i zašto su samo pansrpske i srbijanske oružane formacije odgovorne za oko 55 do 60 hiljada ubijenih i nestalih civila – u sva tri rata za srpske zemlje. Trebaće naučiti i da njihova država, kao ni druge države bivše Jugoslavije nikada nisu izašle sa zvaničnim i cjelovitim spiskovima ni vlastitih vojnih žrtava, a kamoli civila. Da nisu htjeli osnovati regionalnu međudržavnu komisiju koja bi to utvrdila. Ali i da su neki hrabri ljudi, aktivisti i organizacije diljem postjugoslovenskog prostora uspjeli na tom planu razbistriti dosta vode. Moraće učiti da je važno počistiti ispred svog praga, prije nego se pogleda i progovori susjedu. A to se posebno odnosi na Srbiju i tvorevinu genocida koju zovu Republika Srpska. Studentska lista i svi koji pretenduju da obavljaju političke funkcije u novoj vlasti Srbije, moraće učiti geografiju srpskih moralnih poraza i monstruoznih pobjeda: Srebrenica, Potočari, Foča, Višegrad, opsada Sarajeva, prijedorske logore smrti Omarsku, Keraterm i druge, Korićanske stijene, Biljane kod Ključa… A to je samo Bosna. Moraće naučiti da je nadomak njihovog glavnog grada otkrivena jedna od tri najveće masovne grobnice ratova devedesetih u kojoj su skrivane žrtve pansrpskih zločina: Batajnica, u blizini baze specijalne antiterorističke jedinice srbijanske policije (više od 740 albanskih leševa); druge dvije su Tomašica (više od 850 bošnjačkih leševa)
Autor navodi da u srbijanskim zatvorima leže neki od ključnih aktera ratova devedesetih (R. Marković, M. Ulemek, Z. Jovanović i dr.), ali ne za ratne zločine.
Ovo navodi jedan izvor
Nova vlast bi trebala shvatiti da je upravo sada vrijeme da se stvore politički i institucionalni uslovi i stvori političko-pravni impetus, unutar kojih bi se državni organi Srbije morali obračunati sa ključnim akterima i osumnjičenicima za ratne i zločine protiv čovječnosti. Pravne i tehničke avenije i dobre (regionalne i svjetske) prakse za tako nešto postoje, a Srbija već ima solidne zakonske osnove za to. To su, na koncu, i međunarodne obaveze Srbije. Po Srbiji se slobodno, čak kao heroji, šetkaju lica koje druge države potražuju kao optuženike za najteže zločine protiv čovječnosti, a legion im je ime (T. Kovač, M. Savičić, M. Savić, N. Đukić, LJ. Ećim, M. Pelemiš, D. Kornjača, S. Kosorić, Z. Obrenović Maljić i dr.). U srbijanskim zatvorima leže neki od ključnih aktere ratova devedesetih (R. Marković, M. Ulemek, Z. Jovanović i dr.), ali ne za ratne zločine, iako su dokazi o njihovom učešću i komandnoj odgovornosti za neke od najvećih zločina obilati. Drugi ključni ratni akteri, poput J. Stanišića, S. Župljanina, F. Simatović i drugih, koji ili izdržavaju ili su izdržali kaznu, trebali bi biti podvrgnuti mehanizmu suočavanja sa istinom o svojoj ulozi u ratovima i zločinima.
Autor navodi da su se nakon odlaska drugog zlog čarobnjaka sa vlasti u javnosti u Srbiji i regionu čule izjave da nije sada vrijeme suočavanja sa zločinima devedesetih i da se odnos prema ratovima devedesetim neće mijenjati.
Ovo navodi jedan izvor
U javnosti u Srbiji i regioni danas se, nakon odlaska drugog zlog čarobnjaka Srbije sa vlasti, čuju izjave eskapizma, kako nije sada vrijeme hvatati se u koštac sa zločinima devedesetim, kako će to doći kasnije, kako se odnos prema ratovima devedesetim neće mijenjati.
Autor tvrdi da su i postpetooktobarske političke snage tvrdile da sada nije vrijeme za bavljenje odgovornošću Srbije za ratove i zločine u susjedstvu, te da to „kasnije“ nikada nije došlo.
Ovo navodi jedan izvor
Ovo nije ništa novo. To su, nažalost, bili dominantni politički stavovi i postpetooktobarskih političkih snaga. I tada se moglo čuti: „sada je važno da se skine Milošević i uklone ostaci režima, pa izgrade demokratske institucije, pa vladavina prava, pa borba protiv kriminala; jednom riječju sada nije vrijeme da se bavimo odgovornošću Srbije za ratove i zločine u susjedstvu – to suočavanje i otriježnjenje poslije zločina, to će doći kasnije“. To kasnije nikada nije došlo. Poslije Koštunice i Tadića, ljubaznih i legalističkih čuvara nacionalističke vatre i stečevina rata i genocida u regionu, došao je zli čarobnjak 2.0.
Navod, nepotvrđenoAutor tvrdi da su pansrpske i srbijanske oružane formacije odgovorne za oko 55 do 60 hiljada ubijenih i nestalih civila u sva tri rata.
Ovaj navod prenose
Novodolazeći političari Studentske liste i mladost Srbije trebaće puno učiti ne bi li ispravno razumijeli zašto su ratovi devedesetih odnijeli oko 130 hiljada žrtava, a u toj brojci oko 72 do 75 hiljada civila, i zašto su samo pansrpske i srbijanske oružane formacije odgovorne za oko 55 do 60 hiljada ubijenih i nestalih civila – u sva tri rata za srpske zemlje. Trebaće naučiti i da njihova država, kao ni druge države bivše Jugoslavije nikada nisu izašle sa zvaničnim i cjelovitim spiskovima ni vlastitih vojnih žrtava, a kamoli civila. Da nisu htjeli osnovati regionalnu međudržavnu komisiju koja bi to utvrdila. Ali i da su neki hrabri ljudi, aktivisti i organizacije diljem postjugoslovenskog prostora uspjeli na tom planu razbistriti dosta vode. Moraće učiti da je važno počistiti ispred svog praga, prije nego se pogleda i progovori susjedu. A to se posebno odnosi na Srbiju i tvorevinu genocida koju zovu Republika Srpska. Studentska lista i svi koji pretenduju da obavljaju političke funkcije u novoj vlasti Srbije, moraće učiti geografiju srpskih moralnih poraza i monstruoznih pobjeda: Srebrenica, Potočari, Foča, Višegrad, opsada Sarajeva, prijedorske logore smrti Omarsku, Keraterm i druge, Korićanske stijene, Biljane kod Ključa… A to je samo Bosna. Moraće naučiti da je nadomak njihovog glavnog grada otkrivena jedna od tri najveće masovne grobnice ratova devedesetih u kojoj su skrivane žrtve pansrpskih zločina: Batajnica, u blizini baze specijalne antiterorističke jedinice srbijanske policije (više od 740 albanskih leševa); druge dvije su Tomašica (više od 850 bošnjačkih leševa)
Navod, nepotvrđenoAutor navodi da je kod Batajnice, u blizini baze specijalne antiterorističke jedinice srbijanske policije, otkrivena jedna od tri najveće masovne grobnice ratova devedesetih sa više od 740 albanskih leševa.
Ovaj navod prenose
Novodolazeći političari Studentske liste i mladost Srbije trebaće puno učiti ne bi li ispravno razumijeli zašto su ratovi devedesetih odnijeli oko 130 hiljada žrtava, a u toj brojci oko 72 do 75 hiljada civila, i zašto su samo pansrpske i srbijanske oružane formacije odgovorne za oko 55 do 60 hiljada ubijenih i nestalih civila – u sva tri rata za srpske zemlje. Trebaće naučiti i da njihova država, kao ni druge države bivše Jugoslavije nikada nisu izašle sa zvaničnim i cjelovitim spiskovima ni vlastitih vojnih žrtava, a kamoli civila. Da nisu htjeli osnovati regionalnu međudržavnu komisiju koja bi to utvrdila. Ali i da su neki hrabri ljudi, aktivisti i organizacije diljem postjugoslovenskog prostora uspjeli na tom planu razbistriti dosta vode. Moraće učiti da je važno počistiti ispred svog praga, prije nego se pogleda i progovori susjedu. A to se posebno odnosi na Srbiju i tvorevinu genocida koju zovu Republika Srpska. Studentska lista i svi koji pretenduju da obavljaju političke funkcije u novoj vlasti Srbije, moraće učiti geografiju srpskih moralnih poraza i monstruoznih pobjeda: Srebrenica, Potočari, Foča, Višegrad, opsada Sarajeva, prijedorske logore smrti Omarsku, Keraterm i druge, Korićanske stijene, Biljane kod Ključa… A to je samo Bosna. Moraće naučiti da je nadomak njihovog glavnog grada otkrivena jedna od tri najveće masovne grobnice ratova devedesetih u kojoj su skrivane žrtve pansrpskih zločina: Batajnica, u blizini baze specijalne antiterorističke jedinice srbijanske policije (više od 740 albanskih leševa); druge dvije su Tomašica (više od 850 bošnjačkih leševa)
Navod, nepotvrđenoAutor navodi da su druge dvije od tri najveće masovne grobnice Tomašica (više od 850 bošnjačkih leševa) i Crni Vrh (više od 600 bošnjačkih leševa).
Ovaj navod prenose
Novodolazeći političari Studentske liste i mladost Srbije trebaće puno učiti ne bi li ispravno razumijeli zašto su ratovi devedesetih odnijeli oko 130 hiljada žrtava, a u toj brojci oko 72 do 75 hiljada civila, i zašto su samo pansrpske i srbijanske oružane formacije odgovorne za oko 55 do 60 hiljada ubijenih i nestalih civila – u sva tri rata za srpske zemlje. Trebaće naučiti i da njihova država, kao ni druge države bivše Jugoslavije nikada nisu izašle sa zvaničnim i cjelovitim spiskovima ni vlastitih vojnih žrtava, a kamoli civila. Da nisu htjeli osnovati regionalnu međudržavnu komisiju koja bi to utvrdila. Ali i da su neki hrabri ljudi, aktivisti i organizacije diljem postjugoslovenskog prostora uspjeli na tom planu razbistriti dosta vode. Moraće učiti da je važno počistiti ispred svog praga, prije nego se pogleda i progovori susjedu. A to se posebno odnosi na Srbiju i tvorevinu genocida koju zovu Republika Srpska. Studentska lista i svi koji pretenduju da obavljaju političke funkcije u novoj vlasti Srbije, moraće učiti geografiju srpskih moralnih poraza i monstruoznih pobjeda: Srebrenica, Potočari, Foča, Višegrad, opsada Sarajeva, prijedorske logore smrti Omarsku, Keraterm i druge, Korićanske stijene, Biljane kod Ključa… A to je samo Bosna. Moraće naučiti da je nadomak njihovog glavnog grada otkrivena jedna od tri najveće masovne grobnice ratova devedesetih u kojoj su skrivane žrtve pansrpskih zločina: Batajnica, u blizini baze specijalne antiterorističke jedinice srbijanske policije (više od 740 albanskih leševa); druge dvije su Tomašica (više od 850 bošnjačkih leševa) i Crni Vrh (više od 600 bošnjačkih leševa).
Navod, nepotvrđenoAutor tvrdi da je Radomir Marković održavan na čelu DB-a skoro četiri mjeseca nakon promjena, sve do 25. januara 2001. godine, odnosno dok nije završeno sa uklanjanjem Željka Ražnjatovića Arkana.
Ovaj navod prenose
Ilustracije radi, poslije 5. oktobra patriotsko-crkveno-antihaška čaršija u DOSu je u sadejstvu sa ostacima režima zlog čarobnjaka 1.0, osigurala kontinuitet ideja i ciljeva prethodne ratne politike Srbije u regionu. Stvorili su uslove i zajedno sa ostacima režima radili na negiranju bilo kakve odgovornosti, uništavanju dokaza i likvidaciji nezgodnih svjedoka, koji bi imali štošta izreći o ulozi Srbije u ratovima i zločinima devedesetih. Nasljednik notornog Jovice Stanišića, još notorniji Radomir Marković je održavan na čelu DB-a skoro četiri mjeseca nakon promjena, sve do 25. januara 2001. godine, tačnije – dok se nije završilo sa uklanjanjem najopasnijeg svjedoka beogradskih ratnih i zločinačkih namjera i osvajanja Željka Ražnjatovića Arkana. Najopasnijeg, jer je kao loosse cannon režima, prvi mogao, a neki kažu i trebao propjevati o ratnim zločinima pred međunarodnim instancama. Ubrzo nakon toga, taj čaršijsko-inteletkualni amalgam nove i stare vlasti je jednoj manje bitnoj kriminalnoj grupi nasilnika i psihopatoloških ličnosti koja je bitisala onkraj surčinskog klana pridružila pripadnike JSO, i od nje izgradila političko-kriminalni klan i brigadu za likvidacije nezgodnih svjedoka ratnih zločina i organizovanog kriminala iz devedestih godina. Taj i takav tzv. zemunski klan, doći će glave i premijeru Srbije koji je bar održavao tu nadu da je korijenita promjena Srbije kao političke zajednice moguća. To je bio epilog onog „nije sada vrijeme“. Unutar te i takve zavjereničke čaršije je, kao što mi tih godina reče dobro upućeni drugar iz beogradske policije, „50 ljudi je 40
Navod, nepotvrđenoAutor tvrdi da je nakon 5. oktobra patriotsko-crkveno-antihaška čaršija u DOS-u, u sadejstvu sa ostacima režima, radila na negiranju odgovornosti, uništavanju dokaza i likvidaciji nezgodnih svjedoka o ulozi Srbije u ratovima i zločinima devedesetih.
Ovaj navod prenose
Ilustracije radi, poslije 5. oktobra patriotsko-crkveno-antihaška čaršija u DOSu je u sadejstvu sa ostacima režima zlog čarobnjaka 1.0, osigurala kontinuitet ideja i ciljeva prethodne ratne politike Srbije u regionu. Stvorili su uslove i zajedno sa ostacima režima radili na negiranju bilo kakve odgovornosti, uništavanju dokaza i likvidaciji nezgodnih svjedoka, koji bi imali štošta izreći o ulozi Srbije u ratovima i zločinima devedesetih. Nasljednik notornog Jovice Stanišića, još notorniji Radomir Marković je održavan na čelu DB-a skoro četiri mjeseca nakon promjena, sve do 25. januara 2001. godine, tačnije – dok se nije završilo sa uklanjanjem najopasnijeg svjedoka beogradskih ratnih i zločinačkih namjera i osvajanja Željka Ražnjatovića Arkana. Najopasnijeg, jer je kao loosse cannon režima, prvi mogao, a neki kažu i trebao propjevati o ratnim zločinima pred međunarodnim instancama. Ubrzo nakon toga, taj čaršijsko-inteletkualni amalgam nove i stare vlasti je jednoj manje bitnoj kriminalnoj grupi nasilnika i psihopatoloških ličnosti koja je bitisala onkraj surčinskog klana pridružila pripadnike JSO, i od nje izgradila političko-kriminalni klan i brigadu za likvidacije nezgodnih svjedoka ratnih zločina i organizovanog kriminala iz devedestih godina. Taj i takav tzv. zemunski klan, doći će glave i premijeru Srbije koji je bar održavao tu nadu da je korijenita promjena Srbije kao političke zajednice moguća. To je bio epilog onog „nije sada vrijeme“. Unutar te i takve zavjereničke čaršije je, kao što mi tih godina reče dobro upućeni drugar iz beogradske policije, „50 ljudi je 40
Navod, nepotvrđenoAutor tvrdi da po Srbiji slobodno šetaju lica koja druge države potražuju kao optuženike za najteže zločine protiv čovječnosti, navodeći imena (T. Kovač, M. Savičić, M. Savić, N. Đukić, LJ. Ećim, M. Pelemiš, D. Kornjača, S. Kosorić, Z. Obrenović Maljić i dr.).
Ovaj navod prenose
Nova vlast bi trebala shvatiti da je upravo sada vrijeme da se stvore politički i institucionalni uslovi i stvori političko-pravni impetus, unutar kojih bi se državni organi Srbije morali obračunati sa ključnim akterima i osumnjičenicima za ratne i zločine protiv čovječnosti. Pravne i tehničke avenije i dobre (regionalne i svjetske) prakse za tako nešto postoje, a Srbija već ima solidne zakonske osnove za to. To su, na koncu, i međunarodne obaveze Srbije. Po Srbiji se slobodno, čak kao heroji, šetkaju lica koje druge države potražuju kao optuženike za najteže zločine protiv čovječnosti, a legion im je ime (T. Kovač, M. Savičić, M. Savić, N. Đukić, LJ. Ećim, M. Pelemiš, D. Kornjača, S. Kosorić, Z. Obrenović Maljić i dr.). U srbijanskim zatvorima leže neki od ključnih aktere ratova devedesetih (R. Marković, M. Ulemek, Z. Jovanović i dr.), ali ne za ratne zločine, iako su dokazi o njihovom učešću i komandnoj odgovornosti za neke od najvećih zločina obilati. Drugi ključni ratni akteri, poput J. Stanišića, S. Župljanina, F. Simatović i drugih, koji ili izdržavaju ili su izdržali kaznu, trebali bi biti podvrgnuti mehanizmu suočavanja sa istinom o svojoj ulozi u ratovima i zločinima.
Uz svaki navod stoje mediji koji ga prenose; navod iz jednog izvora nosi ime tog medija. Slaganje medija nije nezavisna potvrda događaja.
Razlikuje se
U ovoj analizi nisu utvrđene razlike u navodima.
