
Rečenice koje prenose svi mediji.
Srpska pravoslavna crkva Svetog apostola i jevanđelistu Luku proslavlja 31. oktobra po gregorijanskom kalendaru.
Tekst iz 2 članka. 1 rečenicu prenose svi, u jednoj se razlikuju.
SVETI LUKA ILI NOĆ VEŠTICA: Srbi se dele na dva tabora, šta vi slavite?
Bundeve, maske ili slavski kolač?
Dok jedni 31. oktobra pripremaju kostime, maske i izdubljene bundeve za Noć veštica, drugi obeležavaju Svetog apostola i jevanđelistu Luku, poznatog i kao Lučindan, jednu od čestih krsnih slava u Srbiji.
Poklapanje ova dva praznika svake godine ponovo pokreće polemiku o tradiciji, veri i prihvatanju običaja iz drugih kultura.
Za jedne je Noć veštica prilika za zabavu, druženje i kreativne kostime, dok drugi smatraju da bi u Srbiji prednost trebalo dati domaćoj tradiciji i pravoslavnim praznicima.
Ipak, ova dva datuma imaju potpuno različito poreklo i značenje.
Sveti Luka - Lučindan i običaji u Srbiji
Srpska pravoslavna crkva Svetog apostola i jevanđelistu Luku proslavlja 31. oktobra po gregorijanskom kalendaru.
Sveti Luka bio je pisac Jevanđelja po Luki i Dela apostolskih, a u hrišćanskom predanju pominje se i kao lekar i ikonopisac.
Lučindan je za brojne porodice u Srbiji krsna slava koja se obeležava uz slavsku sveću, kolač, žito, vino, molitvu i okupljanje porodice i prijatelja.
U središtu praznika su vera, zajedništvo i poštovanje svetitelja.
U narodnoj tradiciji ovaj dan povezuje se i sa dolaskom zime, o čemu svedoče poznate izreke: "Ide Luka, eto vuka" i "Sveti Luka, sneg do kuka".
U pojedinim krajevima postoje i običaji vezani za zaštitu stoke i domaćinstva.
Noć veštica: Maske, bundeve i trik ili poslastica
Noć veštica, odnosno Halloween, obeležava se svake godine 31. oktobra, a najviše je zastupljena u Sjedinjenim Američkim Državama i drugim zemljama anglosaksonske tradicije.
Njeni koreni povezuju se sa drevnim keltskim praznikom Samhain, kojim je označavan kraj žetve i početak hladnijeg dela godine.
Vremenom su se ti običaji povezali sa zapadnim hrišćanskim praznikom Svih svetih, koji se obeležava 1. novembra.
Danas su najpoznatiji simboli Noći veštica izdubljene bundeve, kostimi veštica, vampira i duhova, kao i ukrašavanje kuća u sablasnom stilu.
Jedan od najpoznatijih običaja je "trik ili poslastica", kada deca maskirana u različite likove obilaze kuće i traže slatkiše.
Organizuju se i tematske žurke, a prostorije i hrana ukrašavaju se motivima karakterističnim za ovaj praznik.
Budi deo Republika zajednice.
Reč je o velikom svetitelju, zaštitniku lekara, bolesnih i umetnika, a za mnoge porodice širom Srbije ovo je krsna slava i dan posebnog duhovnog sabranja.
Petak, 30. oktobar, za domaćine koji slave Svetog Luku predstavlja dan pripreme slavske trpeze, ali je u narodnoj tradiciji kraj oktobra imao i mnogo šire značenje
U našoj bogatoj narodnoj tradiciji, Lučindan zauzima specifično mesto jer označava prelomni trenutak godine, dan kada jesen definitivno ustupa mesto zimi.
Za ovaj datum vezuju se drevni, ponegde već zaboravljeni običaji i verovanja koji su generacijama štitili seoska domaćinstva od nesreće, bolesti i zveri.
"Ide Luka, eto vuka": Zašto su torovi opasivani koncem
U staroj Srbiji Lučindan je bio dan kada su domaćini preduzimali posebne mere kako bi zaštitili svoje imanje i stoku.
Budući da su sa hladnim danima gladni vukovi silazili bliže selima, nastala je poznata izreka: "Ide Luka, eto vuka".
Jedan od najneobičnijih obreda koji se zadržao u predanju jeste opasivanje torova koncem.
Domaćini bi pre svanuća crvenim ili vunenim koncem opasivali ograde oko ovaca i goveda, verujući da time prave neprobojnu magijsku barijeru koju zveri i zli duhovi ne mogu da pređu.
Verovalo se da ovaj ritual čuva čitavo stado tokom predstojeće surove zime.
Takođe, na Lučindan se u pojedinim krajevima strogo pazilo da se torovi ne ostavljaju otvoreni i da se stoci pruži najbolja hrana, kako bi godina bila plodna.
Druga čuvena narodna izreka vezana za ovaj dan glasi: "Sveti Luka, sneg do kuka".
Naši preci su verovali da priroda na ovaj praznik šalje jasne signale o tome šta nas čeka u narednim mesecima.
Domaćin bi u rano jutro obilazio torove i pažljivo posmatrao položaj u kojem životinje leže.
Ako ovce leže sa podvijenim nogama ispod tela, verovalo se da stiže izuzetno oštra, duga i snežna zima.
Međutim, ako su životinje opuštene i ispruženih nogu, narod se radovao blagoj i podnošljivoj zimi bez velikih mrazeva.
U južnoj Srbiji postojao je i običaj da se pažljivo prati ko će tog jutra prvi preći kućni prag.
Verovalo se da "prvi gost" na Lučindan donosi predznak za celu godinu -ako je to čestit, vedar i zdrav čovek, u domu će vladati zdravlje i blagostanje.
Ko je bio Sveti Luka i šta sutra nikako ne smete činiti
Sveti Luka bio je jedan od najobrazovanijih Hristovih učenika, lekar po struci, verni pratilac apostola Pavla i autor Jevanđelja i Dela apostolskih.
Hrišćansko predanje ga pamti i kao prvog ikonopisca, koji je lično naslikao prve ikone Presvete Bogorodice, zbog čega ga esnafi slikara i umetnika slave kao svog patrona.
Kako je Sveti Luka upamćen kao izuzetno blag, milosrdan i miroljubiv svetitelj, osnovno crkveno i narodno pravilo na ovaj dan jeste izbegavanje svake vrste svađe, gneva i teških reči.
Veruje se da na Lučindan svako treba da oprosti dugove i uvrede onima koji su mu naudili, jer ko uđe u zimu posvađan i zlopamtilo, pratiće ga maler i nemir cele godine.
U kući treba da vlada sloga, a domaćini koji slave krsnu slavu trpezu posvećuju miru, zdravlju svojih ukućana i sećanju na pretke.