Nešto poslije ponoći 18. oktobra, na visini od otprilike 1.000 kilometara iznad Zemljine površine, ruski vojni satelit poznat kao Kosmos-2612 učinio je nešto krajnje neuobičajeno.
Približio se drugom satelitu – onom koji je registrovan u Sjedinjenim Američkim Državama, kojim upravlja finska kompanija i koji, između ostalih, pruža obavještajne podatke Ukrajini.
Koliko blizu?
Prema nekoliko procjena, na 200 metara. Možda i manje.
Incident je privukao pažnju, od amaterskih posmatrača satelita i komercijalnih kompanija, pa sve do zapadnih obavještajnih agencija, na način kakav dugo nije viđen.
To je ujedno i najnoviji u nizu eskalirajućih poteza koji uključuju ne samo Rusiju već i Sjedinjene Američke Države, Kinu i druge zemlje koje djeluju u svemiru i raspolažu satelitskim kapacitetima, podstičući strahove od trke u naoružanju u svemiru.
Ili nečeg još goreg: svemirskog rata.
"Ono što je novo jeste to što mislim da nikada ranije nije bilo nekontrolisanog približavanja" dva satelita, rekla je Victoria Samson, analitičarka za svemir u organizaciji Secure World Foundation, istraživačkom institutu iz Washingtona.
"Rusija bi se mogla ovako približavati kako bi ometala emitovanje signala" finskog satelita, "kako bi ga ometala elektronskim putem, prisluškivala ono što on prima, zastrašivala ga ili čak, moguće, fizički oštetila", rekla je.
"Smatram da se ovo doživljava kao zabrinjavajuće i agresivno, uz moguću neprijateljsku namjeru", rekao je Douglas Loverro, bivši visoki zvaničnik za svemirsku politiku u NASA-i i Ministarstvu odbrane SAD-a. "Ali također mislim da oni hladnije glave vjeruju da je riječ o signaliziranju s ruske strane. U međuvremenu, mislim da nas Rusi podučavaju o našem vlastitom ponašanju."
"Ako je tačna, udaljenost od 150 metara predstavlja izuzetno blisko približavanje i malo je vjerovatno da je riječ o uobičajenoj operativnoj praksi", rekao je Bruce McClintock, penzionisani brigadni general Ratnog zrakoplovstva SAD-a, koji sada radi kao istraživač svemirske politike u korporaciji RAND. To "predstavlja opravdanu zabrinutost u pogledu sigurnosti i bezbjednosti, ali ne bi se automatski trebalo opisivati kao napad ili dokaz neprijateljske namjere".
Ranije putanje
Tokom svemirske trke u Hladnom ratu i Moskva i Washington su raspoređivali oružje u orbiti, testirajući i detonirajući nuklearne naprave, od kojih su neke izazvale haos u satelitskim komunikacijama. Uzastopne detonacije obje strane utrle su put Sporazumu o svemiru iz 1967. godine, kojim je trajno zabranjeno raspoređivanje atomskog oružja u svemiru.
Sporazum nije zabranio antisatelitsko ratovanje, odnosno razvoj i raspoređivanje tehnologija za ometanje ili uništavanje orbitalnih objekata drugih zemalja. Prema podacima organizacije Secure World Foundation, zemlje su tokom Hladnog rata provele najmanje 50 antisatelitskih testiranja.
Tokom 1980-ih, američka vojska testirala je rakete lansirane iz aviona koje su trebale gađati satelite u orbiti. Međutim, rezultat su bili oblaci šrapnela koji su kružili oko planete potencijalno smrtonosnim brzinama. Kongres je otkazao program.
Kina je 2007. godine upotrijebila raketu lansiranu sa zemlje kako bi uništila zastarjeli meteorološki satelit na visini od oko 865 kilometara. Prema podacima Unije zabrinutih naučnika, taj događaj "stvorio je više dugotrajnog svemirskog otpada nego bilo koji drugi događaj u svemiru".
Godinu dana kasnije, američka vojska upotrijebila je pomorski protivraketni sistem Aegis kako bi uništila neoperativni satelit. U tom slučaju, satelit je uništen na manjoj visini, a nastali krhotine ostale su u orbiti samo kratko vrijeme.
Indija je 2019. godine iznenadila globalnu svemirsku zajednicu izvođenjem vlastitog antisatelitskog testiranja. Taj objekt uništen je na visini od oko 282 kilometra iznad Zemlje, na način za koji su stručnjaci rekli da je smanjio trajanje postojanja i veličinu oblaka orbitalnog otpada.
U decembru 2020. godine Rusija je testirala raketu kojom je uništila neispravni vojni satelit, što je dovelo do stvaranja oblaka svemirskog otpada koji je kasnije ugrozio Međunarodnu svemirsku stanicu.
Američki zvaničnici kažu da se čini da je Rusija testirala i satelite "matrjoške": objekte osmišljene tako da u sebi nose manje satelite koji se potom lansiraju dok su već u orbiti.
U aprilu ove godine Rusija je sa svog sjevernog lansirnog postrojenja Pleseck poslala šest satelita u nisku Zemljinu orbitu.
Mjesec dana kasnije, prema podacima vašingtonskog Centra za strateške i međunarodne studije, pet od njih manevrisalo je na način koji im je omogućavao da presretnu drugi objekt: nevojni komercijalni satelit kojim upravlja ICEYE, finska kompanija koja Ukrajini pruža "obavještajne podatke iz svemira".
Taj satelit, nazvan ICEYE-X36, opremljen je radarom sa sintetičkom aperturom, tehnologijom koja omogućava detaljnije snimanje površine Zemlje i može se koristiti danju i noću, čak i u uslovima oblačnosti. U saopćenju objavljenom u maju, američke Svemirske snage navele su da su ruski sateliti bili pozicionirani u blizini "zapadnog komercijalnog radarskog satelita koji Ukrajina koristi za obavještajno snimanje", ali nisu navele o kojem je satelitu riječ.
Kompanija ICEYE, sa sjedištem u Espoou u Finskoj, nije odgovorila na upit Radija Slobodna Evropa.
Krajem prošle sedmice jedan od ruskih vojnih satelita, Kosmos-2612, počeo se kako pokazuju podaci osoba koje prate satelite, pozicionirati bliže satelitu ICEYE-X36.
Zatim se tokom vikenda Kosmos-2612 približio još više.
Veoma blizu.
General-major Michael Traut, načelnik njemačke svemirske komande, opisao je rusku svemirsku letjelicu kao onu koja "progoni" satelit ICEYE.
"Razumno je smatrati nenajavljeno blisko približavanje zabrinjavajućim i potencijalno eskalirajućim potezom", rekao je McClintock, "ali sama blizina ne dokazuje neprijateljsku namjeru niti neposredni napad".
'Ovo je provokativno'
Prošlog mjeseca Sjedinjene Američke Države izazvale su iznenađenje neočekivanom objavom: Washington je zapravo rasporedio pravo oružje u svemiru – "svemirsko oružje za kontrolu orbite, sposobno da zaštiti združene snage od neprijateljskih djelovanja protivnika", izjavio je sekretar američkog Ratnog zrakoplovstva na konferenciji održanoj nedaleko od Washingtona.
Za one koji već dugo prate dešavanja u svemiru, ta objava samo je javno potvrdila ono što je već neko vrijeme bilo očigledno.
"Sjedinjene Američke Države nisu iznenada militarizirale svemir priznavanjem da posjeduju ove sposobnosti", napisala je Mallory Stewart, bivša visoka zvaničnica za kontrolu naoružanja u američkom State Departmentu. "Trka u naoružanju u svemiru traje već godinama."
U zavisnosti od toga šta će se dalje dogoditi sa satelitom Kosmos-2612, odnosno hoće li se nešto dogoditi finskom satelitu, mogli bi postojati osnovi za podnošenje zvanične žalbe na osnovu Sporazuma o svemiru.
Međutim, to bi rezultiralo samo konsultacijama s Rusijom, rekao je Scott Pace, direktor Instituta za svemirsku politiku pri Univerzitetu George Washington.
"Finska bi morala odlučiti o svakom daljnjem odgovoru, poput [odmazde] ili uzvratnih mjera", rekao je. "Takve mjere mogu, ali i ne moraju biti ograničene na svemirski domen."
"To nije kršenje Sporazuma o svemiru, osim ako se ne tvrdi da Rusija u ovom slučaju ne postupa s ‘dužnom pažnjom’", rekla je Samson. "Međutim, pojam ‘dužne pažnje’ nikada nije definisan i nijedna zemlja nikada nije optužila drugu zemlju da ne postupa na taj način."
"Nema sumnje da je ovo provokativno", rekao je Loverro. "Ali smatram da je to tipično za ono što Rusija stalno radi; ona se približava granicama kako bi testirala crvene linije i odlučnost protivnika. Iz naših reakcija mnogo toga nauče."
"Hoće li fizički napasti satelit? Možda. To bi, naravno, predstavljalo kršenje sporazuma", rekao je. "A, naravno, invazijom na Ukrajinu prekršeno je na desetine sporazuma."
