Proteinski šejkovi za tinejdžere: korisni ili opasni?

Hronologija

1. 25. okt
   RTCG (otvara se u novom prozoru)

   Proteinski šejkovi za tinejdžere: korisni ili opasni?

   - Hronika - Kolumne - Radio - Izdvajamo - Emisije - Dokumentarni program - Pop top - Europuls - Zrno po zrno - Radio ordinacija - Kulturna panorama - Zelena priča - Epoleta - +382 - Spona - Svijet jednakih šansi -… Ceo tekst

   - Hronika

   - Kolumne

   -

   Radio

   - Izdvajamo

   -

   Emisije

   - Dokumentarni program

   - Pop top

   - Europuls

   - Zrno po zrno

   - Radio ordinacija

   - Kulturna panorama

   - Zelena priča

   - Epoleta

   - +382

   - Spona

   - Svijet jednakih šansi

   - Matica

   - Život po mjeri čovjeka

   - Link

   - Izokrenuti svijet

   - Koracima mladih

   - Moja profesija je...

   - Sportski program

   - Kulturno-umjetnički program

   - Muzički program

   - Koracima prošlosti

   - Naučno-obrazovni program

   - Programska šema

   - Trofej Radija Crne Gore

   - Frekvencije

   - Radio drama

   25. 10. 2026. 02:39

   Proteinski šejkovi za tinejdžere: korisni ili opasni?

   Proteinski proizvodi prodaju se u obliku praha za pripremu napitaka ili u obliku pločica, a čak se i pudinzi i hljeb reklamiraju kao „izvor proteina“. Proizvodi obogaćeni proteinima, poput „Kindershakea“ ili „Tean Balancea“, posebno su namijenjeni mlađim potrošačima – očigledno s uspjehom.

   Tako je 2024. godine u reprezentativnoj anketi Univerziteta Mičigen u SAD gotovo polovina od skoro 1.000 roditelja navela da su njihova djeca uzrasta od 13 do 17 godina tokom prethodne godine konzumirala proteinske proizvode. Prema istraživanju, dječaci su češće posezali za njima nego djevojčice, prvenstveno zbog bavljenja sportom i izgradnje mišića. Djevojčice su ih koristile radi uravnotežene ishrane i mršavljenja.

   U Njemačkoj je industrija proteinskih proizvoda za fitnes, prema podacima statističkog portala Statista, od marta 2024. do marta 2025. godine ostvarila rast prihoda u maloprodaji od oko 25 odsto.

   Koliko nam je proteina zaista potrebno?

   Proteini su važni gradivni elementi našeg organizma. Imaju ključnu ulogu u izgradnji i obnovi tkiva, poput mišića, kože i organa. Od proteina nastaju enzimi koji kontrolišu hemijske reakcije u tijelu, kao i antitijela važna za naš imunski sistem.

   Prema Njemačkom društvu za ishranu (DGE), zdrave odrasle osobe trebalo bi dnevno da unose 0,8 grama proteina po kilogramu tjelesne težine. Žena teška 65 kilograma, na primjer, trebalo bi da unosi 52 grama proteina dnevno.

   Za to joj, međutim, nisu potrebni posebni proteinski proizvodi. Porcija ovsenih pahuljica s napitkom od badema za doručak, porcija pečenog krompira sa svježim sirom za ručak i dvije kriške integralnog hleba s puterom od kikirikija za večeru – i dnevna potreba za proteinima je zadovoljena.

   Adolescentima je potrebno nešto više proteina jer su još u fazi rasta. Preporučena količina iznosi 0,9 grama proteina po kilogramu tjelesne težine. Tinejdžer težak 45 kilograma trebalo bi, dakle, dnevno da unosi oko 40,5 grama proteina.

   Nešto više proteina – jedan gram po kilogramu tjelesne težine – trebalo bi da unose osobe starije od 65 godina, kao i djeca uzrasta od jedne do četiri godine.

   Dok starije osobe, na primjer zbog smanjenog apetita, uglavnom unose premalo proteina, jedno istraživanje sprovedeno u Njemačkoj između 2015. i 2017. godine pokazalo je da djeca i adolescenti u toj zemlji često unose čak i previše proteina. Otprilike polovina djece uzrasta od šest do 17 godina svakodnevno je unosila više nego dvostruko veću količinu od preporučene.

   Može li previše proteina da bude opasno?

   Dugoročno, prekomjeran unos proteina može da bude štetan, upozorava DGE. Različite studije pokazale su da su djeca koja su unosila mnogo proteina, naročito životinjskog porijekla, kasnije češće imala prekomjernu tjelesnu težinu, a kod neke je pubertet počinjao i ranije.

   Previše proteina može da preoptereti i ošteti bubrege, naročito ako ne unosimo dovoljno tečnosti ili već imamo oštećenje bubrega. To se može dogoditi i kod mladih osoba. Naime, azot iz proteina, odnosno iz aminokiselina koje ih čine, u organizmu se pretvara u ureu, koja se zatim izlučuje putem mokraće.

   Proteini pomažu u izgradnji mišića i mršavljenju

   Bavljenje sportom povećava potrebu za proteinima. Oni, između ostalog, mogu da pomognu u očuvanju ili izgradnji mišićne mase i snage, kao i da doprinesu oporavku nakon fizičkog napora, navodi DGE u svom stručnom dokumentu.

   Prema tim preporukama, sportisti bi, u zavisnosti od ciljeva treninga i svog fizičkog stanja, trebalo dnevno da unose između 1,2 i 2,0 grama proteina po kilogramu tjelesne težine, raspoređenih u više obroka tokom dana. Međutim, ove preporuke odnose se na osobe koje treniraju više od pet sati nedjeljno.

   Kada je riječ o mršavljenju, proteini su zanimljivi, između ostalog, zato što dobro zasićuju. Osoba koja se pridržava ishrane bogate proteinima obično izgubi više kilograma nego uz neke druge dijete. Dugoročno, međutim, ključno pitanje ostaje isto: koliko kalorija unosim, a koliko ih trošim?

   Da li su životinjski proteini bolji od biljnih?

   Biljni proteini u cjelini obično sadrže nešto manje esencijalnih aminokiselina nego proteini životinjskog porijekla. Esencijalne aminokiseline tijelo ne može samo da proizvede, već mora da ih dobije iz hrane.

   S druge strane, integralne žitarice, mahunarke i orašasti plodovi sadrže više vlakana, vitamina i nezasićenih masnih kiselina – a sve su to sastojci zdrave ishrane.

   „Zbog toga bi povećanje unosa proteina prvenstveno trebalo da se zasniva na biljnim izvorima proteina“, savjetuje DGE.

   Zašto se proteinski prah i slični proizvodi kritikuju?

   Proteinski prah i proteinske pločice često nisu obogaćeni samo vitaminima i mineralima već sadrže i potencijalno problematične sastojke, poput zaslađivača, šećera, aditiva i aroma.

   Njemačka sportska visoka škola u Kelnu čak je pronašla doping-supstance u proteinskim proizvodima koji su reklamirani kao sredstva za izgradnju mišića.

   Kod adolescenata proteinski prah može da izazove i jednu neprijatnu nuspojavu. Naime, ti proizvodi uglavnom sadrže mliječne proteine, koji na različite načine mogu da podstaknu proizvodnju sebuma u koži i tako izazovu ili pogoršaju akne. Ipak, jasna veza između konzumiranja proizvoda koji sadrže mliječne proteine i pojave akni još nije dokazana.

   Stručnjaci su skeptični prema proteinskim šejkovima i zato što bi njihova upotreba mogla da dovede do toga da adolescenti jedu manje uobičajenih obroka, a samim tim unose manje vlakana, mikronutrijenata i zdravih masti.

   „Visok sadržaj proteina“ znači i višu cijenu

   Namirnice obogaćene proteinima po pravilu su skuplje. Čak i namirnice koje su prirodno bogate proteinima, poput sira, svježeg sira ili napitaka od soje, često koštaju više kada proizvođači posebno ističu njihov sadržaj proteina, pokazalo je istraživanje njemačkog centra za zaštitu potrošača iz 2022. godine.

   Pri tome važi pravilo da čak ni sportisti sa povećanom potrebom za proteinima ne moraju da posežu za posebnim proteinskim proizvodima.

   Svoje potrebe trebalo bi da „prvenstveno zadovolje prilagođavanjem ishrane“, savjetuje DGE. Ne postoje naučni dokazi da je našem tijelu, pri većem fizičkom opterećenju, potrebna hrana obogaćena proteinima u obliku dodataka ishrani.

   Ipak, proteinski proizvodi ponekad mogu da budu korisni osobama koje imaju alergije, probleme sa varenjem, žvakanjem ili gutanjem, kao i onima koje imaju veoma slab apetit.

2. 25. okt
   Deutsche Welle (otvara se u novom prozoru)

   Proteinski proizvodi obećavaju mišiće, mršavljenje i zdrav rast dece. Mogu li da budu i štetni?

   Proteinski proizvodi prodaju se u obliku praha za pripremu napitaka ili u obliku pločica, a čak se i pudinzi i hleb reklamiraju kao „izvor proteina“. Proizvodi obogaćeni proteinima, poput „Kindershakea“ ili „Tean… Ceo tekst

   Proteinski proizvodi prodaju se u obliku praha za pripremu napitaka ili u obliku pločica, a čak se i pudinzi i hleb reklamiraju kao „izvor proteina“. Proizvodi obogaćeni proteinima, poput „Kindershakea“ ili „Tean Balancea“, posebno su namenjeni mlađim potrošačima – očigledno s uspehom.

   Tako je 2024. godine u reprezentativnoj anketi Univerziteta Mičigen u SAD gotovo polovina od skoro 1.000 roditelja navela da su njihova deca uzrasta od 13 do 17 godina tokom prethodne godine konzumirala proteinske proizvode. Prema istraživanju, dečaci su češće posezali za njima nego devojčice, prvenstveno zbog bavljenja sportom i izgradnje mišića. Devojčice su ih koristile radi uravnotežene ishrane i mršavljenja.

   U Nemačkoj je industrija proteinskih proizvoda za fitnes, prema podacima statističkog portala Statista, od marta 2024. do marta 2025. godine ostvarila rast prihoda u maloprodaji od oko 25 odsto.

   Koliko nam je proteina zaista potrebno?

   Proteini su važni gradivni elementi našeg organizma. Imaju ključnu ulogu u izgradnji i obnovi tkiva, poput mišića, kože i organa. Od proteina nastaju enzimi koji kontrolišu hemijske reakcije u telu, kao i antitela važna za naš imunski sistem.

   Prema Nemačkom društvu za ishranu (DGE), zdrave odrasle osobe trebalo bi dnevno da unose 0,8 grama proteina po kilogramu telesne težine. Žena teška 65 kilograma, na primer, trebalo bi da unosi 52 grama proteina dnevno.

   Za to joj, međutim, nisu potrebni posebni proteinski proizvodi. Porcija ovsenih pahuljica s napitkom od badema za doručak, porcija pečenog krompira sa svežim sirom za ručak i dve kriške integralnog hleba s puterom od kikirikija za večeru – i dnevna potreba za proteinima je zadovoljena.

   Adolescentima je potrebno nešto više proteina jer su još u fazi rasta. Preporučena količina iznosi 0,9 grama proteina po kilogramu telesne težine. Tinejdžer težak 45 kilograma trebalo bi, dakle, dnevno da unosi oko 40,5 grama proteina.

   Nešto više proteina – jedan gram po kilogramu telesne težine – trebalo bi da unose osobe starije od 65 godina, kao i deca uzrasta od jedne do četiri godine.

   Dok starije osobe, na primer zbog smanjenog apetita, uglavnom unose premalo proteina, jedno istraživanje sprovedeno u Nemačkoj između 2015. i 2017. godine pokazalo je da deca i adolescenti u toj zemlji često unose čak i previše proteina. Otprilike polovina dece uzrasta od šest do 17 godina svakodnevno je unosila više nego dvostruko veću količinu od preporučene.

   Može li previše proteina da bude opasno?

   Dugoročno, prekomeran unos proteina može da bude štetan, upozorava DGE. Različite studije pokazale su da su deca koja su unosila mnogo proteina, naročito životinjskog porekla, kasnije češće imala prekomernu telesnu težinu, a kod neke je pubertet počinjao i ranije.

   Previše proteina može da preoptereti i ošteti bubrege, naročito ako ne unosimo dovoljno tečnosti ili već imamo oštećenje bubrega. To se može dogoditi i kod mladih osoba. Naime, azot iz proteina, odnosno iz aminokiselina koje ih čine, u organizmu se pretvara u ureu, koja se zatim izlučuje putem mokraće.

   Proteini pomažu u izgradnji mišića i mršavljenju

   Bavljenje sportom povećava potrebu za proteinima. Oni, između ostalog, mogu da pomognu u očuvanju ili izgradnji mišićne mase i snage, kao i da doprinesu oporavku nakon fizičkog napora, navodi DGE u svom stručnom dokumentu.

   Prema tim preporukama, sportisti bi, u zavisnosti od ciljeva treninga i svog fizičkog stanja, trebalo dnevno da unose između 1,2 i 2,0 grama proteina po kilogramu telesne težine, raspoređenih u više obroka tokom dana. Međutim, ove preporuke odnose se na osobe koje treniraju više od pet sati nedeljno.

   Kada je reč o mršavljenju, proteini su zanimljivi, između ostalog, zato što dobro zasićuju. Osoba koja se pridržava ishrane bogate proteinima obično izgubi više kilograma nego uz neke druge dijete. Dugoročno, međutim, ključno pitanje ostaje isto: koliko kalorija unosim, a koliko ih trošim?

   Da li su životinjski proteini bolji od biljnih?

   Biljni proteini u celini obično sadrže nešto manje esencijalnih aminokiselina nego proteini životinjskog porekla. Esencijalne aminokiseline telo ne može samo da proizvede, već mora da ih dobije iz hrane.

   S druge strane, integralne žitarice, mahunarke i orašasti plodovi sadrže više vlakana, vitamina i nezasićenih masnih kiselina – a sve su to sastojci zdrave ishrane.

   „Zbog toga bi povećanje unosa proteina prvenstveno trebalo da se zasniva na biljnim izvorima proteina“, savetuje DGE.

   Zašto se proteinski prah i slični proizvodi kritikuju?

   Proteinski prah i proteinske pločice često nisu obogaćeni samo vitaminima i mineralima već sadrže i potencijalno problematične sastojke, poput zaslađivača, šećera, aditiva i aroma.

   Nemačka sportska visoka škola u Kelnu čak je pronašla doping-supstance u proteinskim proizvodima koji su reklamirani kao sredstva za izgradnju mišića.

   Kod adolescenata proteinski prah može da izazove i jednu neprijatnu nuspojavu. Naime, ti proizvodi uglavnom sadrže mlečne proteine, koji na različite načine mogu da podstaknu proizvodnju sebuma u koži i tako izazovu ili pogoršaju akne. Ipak, jasna veza između konzumiranja proizvoda koji sadrže mlečne proteine i pojave akni još nije dokazana.

   Stručnjaci su skeptični prema proteinskim šejkovima i zato što bi njihova upotreba mogla da dovede do toga da adolescenti jedu manje uobičajenih obroka, a samim tim unose manje vlakana, mikronutrijenata i zdravih masti.

   „Visok sadržaj proteina“ znači i višu cenu

   Namirnice obogaćene proteinima po pravilu su skuplje. Čak i namirnice koje su prirodno bogate proteinima, poput sira, svežeg sira ili napitaka od soje, često koštaju više kada proizvođači posebno ističu njihov sadržaj proteina, pokazalo je istraživanje nemačkog centra za zaštitu potrošača iz 2022. godine.

   Pri tome važi pravilo da čak ni sportisti sa povećanom potrebom za proteinima ne moraju da posežu za posebnim proteinskim proizvodima.

   Svoje potrebe trebalo bi da „prvenstveno zadovolje prilagođavanjem ishrane“, savetuje DGE. Ne postoje naučni dokazi da je našem telu, pri većem fizičkom opterećenju, potrebna hrana obogaćena proteinima u obliku dodataka ishrani.

   Ipak, proteinski proizvodi ponekad mogu da budu korisni osobama koje imaju alergije, probleme sa varenjem, žvakanjem ili gutanjem, kao i onima koje imaju veoma slab apetit.