Dok se mesecima vode teški pregovori o sudbini Naftne industrije Srbije, iz Beograda je stigla izjava koja otvara potpuno drugačiji scenario od onoga o kojem se do sada najviše govorilo. Direktor „Srbijagasa“ Dušan… Ceo tekst
Dok se mesecima vode teški pregovori o sudbini Naftne industrije Srbije, iz Beograda je stigla izjava koja otvara potpuno drugačiji scenario od onoga o kojem se do sada najviše govorilo. Direktor „Srbijagasa“ Dušan Bajatović smatra da bi NIS, uprkos američkim sankcijama i pregovorima o prodaji ruskog vlasničkog paketa, mogao da ostane u ruskim rukama.
Štaviše, Bajatović veruje da bi Moskva, u okviru šireg međunarodnog dogovora, mogla da pristane da deo svog vlasništva prepusti Srbiji.
Takva mogućnost predstavljala bi veliki preokret u višemesečnoj borbi za budućnost najvažnije srpske naftne kompanije.
Bajatović je u intervjuu za Sputnjik ocenio da bi eventualni brzi mirovni dogovor mogao da promeni i položaj NIS-a.
Prema njegovoj proceni, ruski vlasnici mogli bi da zadrže kompaniju, a istovremeno bi postojala mogućnost da Srbija poveća svoj vlasnički udeo.
On je izrazio i uverenje da Rusija neće ostaviti Srbiju bez gasa i naftnih derivata.
Međutim, treba naglasiti da je reč o Bajatovićevoj političkoj i poslovnoj proceni, a ne o postignutom sporazumu ili zvaničnoj odluci ruskih akcionara.
NIS između Moskve, Vašingtona i Budimpešte
Sudbina Naftne industrije Srbije već duže vreme zavisi od složenih odnosa Rusije, Sjedinjenih Američkih Država, Mađarske i Srbije.
Američke sankcije uvedene zbog ruskog većinskog vlasništva stvorile su ozbiljnu neizvesnost u pogledu poslovanja kompanije, snabdevanja sirovom naftom i budućnosti rafinerije u Pančevu.
Kao jedno od rešenja pojavila se prodaja ruskog paketa akcija mađarskoj kompaniji MOL.
U januaru su MOL i „Gaspromnjeft“ postigli načelni dogovor o ključnim uslovima buduće transakcije. Ipak, pregovori su nastavljeni, a za završetak posla neophodne su i odgovarajuće regulatorne dozvole.
Ministarka energetike Dubravka Đedović Handanović početkom oktobra saopštila je da pregovori nisu propali i da je američka Kancelarija za kontrolu strane imovine (OFAC) dozvolila njihov nastavak do 30. oktobra.
Upravo u takvim okolnostima Bajatović iznosi procenu da bi se situacija mogla razrešiti na sasvim drugačiji način.
Ako bi došlo do šireg međunarodnog dogovora koji bi omogućio zadržavanje ruskog kapitala, Srbija bi mogla da izbegne potpunu promenu vlasničke strukture NIS-a.
Ali za takav ishod bila bi neophodna i promena sadašnjih sankcionih ograničenja ili odgovarajuće američko odobrenje. Sam politički dogovor, bez rešavanja pravnog položaja kompanije, ne bi bio dovoljan.
Može li Srbija konačno da dobije veći udeo?
Posebno je zanimljiv drugi deo Bajatovićeve prognoze, koji se odnosi na mogućnost da ruska strana proda deo svog vlasničkog paketa Srbiji.
Srpska država trenutno ima nešto manje od 30 odsto akcija NIS-a, dok je ruski kapital većinski.
Beograd je i tokom pregovora sa MOL-om insistirao na povećanju svog udela za dodatnih pet procentnih poena.
Takav potez omogućio bi državi snažniji položaj u odlučivanju o strateškim pitanjima kompanije.
NIS nije samo još jedno veliko preduzeće. On upravlja rafinerijom u Pančevu, važnim delom domaćeg naftnog tržišta i infrastrukturom od neposrednog značaja za energetsku bezbednost Srbije.
Zato pitanje vlasništva nad NIS-om prevazilazi običnu poslovnu transakciju.
Za Srbiju je od presudne važnosti da kompanija nastavi nesmetano da radi, da snabdevanje naftom i derivatima bude stabilno i da odluke o njenoj budućnosti ne zavise isključivo od interesa stranih akcionara.
Povećanje državnog udela moglo bi da bude važan korak u tom pravcu, bez obzira na to ko će na kraju biti većinski vlasnik.
Koliko je Bajatovićev scenario izvestan?
Ipak, ostaje otvoreno pitanje koliko je Bajatovićev scenario realan u sadašnjim međunarodnim okolnostima.
Američka strana je ranije jasno zahtevala izlazak ruskog vlasništva iz NIS-a, dok su u međuvremenu pregovori sa MOL-om ušli u novu fazu.
Ni Moskva ni Vašington nisu javno potvrdili da postoji dogovor koji bi omogućio ostanak ruskog kapitala pod uslovima o kojima govori direktor „Srbijagasa“.
Zato njegovu izjavu treba posmatrati kao najavu jednog mogućeg scenarija, a ne kao već izvesno rešenje.
Ipak, ona pokazuje da pitanje NIS-a nije isključivo ekonomsko, već i političko, i da bi njegova konačna sudbina mogla da zavisi od dogovora daleko izvan granica Srbije.
Pred Beogradom je zato pitanje koje će u narednom periodu biti važnije od samog imena budućeg većinskog vlasnika: hoće li Srbija iz ove krize izaći sa većom kontrolom nad sopstvenom energetskom infrastrukturom ili će njena najvažnija naftna kompanija i dalje u presudnoj meri zavisiti od odluka donetih u inostranstvu?
Izvori: Sputnjik, Beta, Tanjug, Vlada Srbije, Ministarstvo rudarstva i energetike
Iz arhive Intermagazina, o ranijim predlozima za vlasničku strukturu: Rusi našli rešenje za NIS?!