
Lokalne samouprave u Srbiji godinama izdvajaju milione dinara za hvatanje i zbrinjavanje napuštenih pasa, a država nema jedinstven sistem evidencije o broju uhvaćenih pasa, potrošenom novcu i sudbini životinja.
Ovo navodi jedan izvor
Lokalne samouprave u Srbiji godinama izdvajaju milione dinara za hvatanje i zbrinjavanje napuštenih pasa, a država nema jedinstven sistem iz kog bi se videlo koliko je pasa uhvaćeno, koliko je novca potrošeno i šta se sa tim životinjama na kraju dogodilo. Dok jedne opštine nemaju svoja prihvatilišta i posao plaćaju komunalnim preduzećima iz drugih gradova ili privatnim firmama, podaci iz pojedinih prihvatilišta pokazuju stotine uginulih životinja.
Prema podatku Uprave za veterinu, u Srbiji je registrovano 158 prihvatilišta za napuštene životinje.
Ovo navodi jedan izvor
Prema podatku Uprave za veterinu, u Srbiji je registrovano 158 prihvatilišta za napuštene životinje. Ipak, koliko pasa godišnje prođe kroz njih, koliko ih ugine, bude eutanazirano, udomljeno ili vraćeno na mesto hvatanja, nije moguće videti na jednom mestu.
Jelena Banac iz Tima za dobrobit životinja Pokreta „Kreni, promeni“ navodi da mnoge opštine za angažovanje službi zoohigijene angažuju preduzeća iz drugih gradova, na primer da JKP „Naš dom“ Požega dobija poslove na teritoriji drugih lokalnih samouprava.
Ovo navodi jedan izvor
– Sve opštine izdvajaju novac, ali mnoge za angažovanje službi zoohigijene iz drugih gradova. Imamo, recimo, slučaj da JKP „Naš dom“ Požega dobija poslove na teritoriji drugih lokalnih samouprava, navodi Jelena Banac iz Tima za dobrobit životinja Pokreta „Kreni–promeni“.
Podaci koje je JKP „Naš dom“ naknadno dostavilo potvrđuju da preduzeće pruža usluge i drugim lokalnim samoupravama, sa psima hvatanim na teritorijama Užica, Arilja, Kosjerića, Ivanjice i drugih sredina.
Ovo navodi jedan izvor
Da JKP „Naš dom“ pruža usluge i drugim lokalnim samoupravama potvrđuju i podaci koje nam je preduzeće naknadno dostavilo. U njima su navedeni psi hvatani na teritorijama Užica, Arilja, Kosjerića, Ivanjice i drugih sredina.
Banac smatra da problem nije samo u količini izdvojenog novca, već i u tome da li sistem stvara podsticaj da se broj napuštenih pasa zaista smanjuje.
Ovo navodi jedan izvor
Problem, smatra Banac, nije samo u količini novca koji se izdvaja već i u tome da li sistem stvara podsticaj da se broj napuštenih pasa zaista smanjuje.
Banac i ostali autori primedbi na Nacrt novog Zakona o dobrobiti životinja traže da lokalni programi, pored hvatanja i smeštanja pasa, obuhvate i mere smanjenja broja novih napuštenih životinja.
Ovo navodi jedan izvor
Banac i ostali autori, u primedbama na Nacrt novog Zakona o dobrobiti životinja, zato traže da lokalni programi ne budu svedeni samo na hvatanje i smeštanje pasa, već da obuhvate i mere kojima bi se smanjivao broj novih napuštenih životinja.
Podaci JKP „Naš dom“ u Požegi pokazuju da je 2021. zabeleženo 897 eutanaziranih i 423 uginula psa, 2024. samo 27 eutanaziranih ali 665 uginulih, a naredne godine 755 uginulih, 50 eutanaziranih i 60 udomljenih pasa.
Ovo navodi jedan izvor
Posebno upadljivu promenu pokazuju podaci JKP „Naš dom“ u Požegi. Tokom 2021. godine zabeleženo je 897 eutanaziranih i 423 uginula psa. Tokom 2024. samo 27 eutanaziranih, ali 665 uginulih. Naredne godine evidentirano je 755 uginulih, 50 eutanaziranih i svega 60 udomljenih pasa.
JKP „Naš dom“ navodi da je nagli pad broja eutanazija posledica mere republičke veterinarske inspekcije, koja je početkom 2024. zabranila eutanaziju pasa osim u izuzetnim slučajevima.
Ovo navodi jedan izvor
JKP „Naš dom“ u naknadno dostavljenom odgovoru navodi da je nagli pad broja eutanazija posledica mere republičke veterinarske inspekcije, koja je početkom 2024. zabranila eutanaziju pasa osim u izuzetnim slučajevima. Međutim, iste godine kada je broj eutanaziranih pao na 27, broj evidentiranih uginuća dostigao je 665, a naredne godine 755.
JKP „Naš dom“ odgovara da ne poseduje medicinsku dokumentaciju o uzrocima uginuća pasa ni evidenciju o okolnostima smrti svakog psa, već da tu dokumentaciju vodi nadležna veterinarska stanica, uključujući i slučaj deset štenaca uginulih usled asfiksije zabeležen u inspekcijskoj dokumentaciji.
Ovo navodi jedan izvor
Na pitanje od čega su psi umirali, JKP odgovara da ne poseduje medicinsku dokumentaciju o uzrocima uginuća, niti evidenciju o okolnostima smrti svakog pojedinačnog psa, već da dokumentaciju kroz ambulantni protokol vodi nadležna veterinarska stanica. Preduzeće ne poseduje ni podatke o okolnostima koje su dovele do smrti deset štenaca usled asfiksije, zabeležene u inspekcijskoj dokumentaciji, već i za te informacije upućuje na veterinarsku stanicu.
JKP „Naš dom“ je za 2025. navelo oko 4,3 miliona dinara troškova za veterinarske usluge, hranu, hvatanje i transport, DDD mere i uklanjanje leševa, od čega oko 3,2 miliona dinara na veterinarske usluge.
Ovo navodi jedan izvor
Pitanje sledljivosti nije važno samo zbog sudbine životinja već i zbog javnog novca. JKP „Naš dom“ je za 2025. navelo oko 4,3 miliona dinara troškova za veterinarske usluge, hranu, hvatanje i transport, DDD mere i uklanjanje leševa. Od toga je oko 3,2 miliona dinara otišlo na veterinarske usluge. Navode da su tim novcem plaćani vakcinacija, čipovanje, sterilizacija, dehelmintizacija, lečenje i druge veterinarske usluge.
U dokumentaciji JKP „Naš dom“ za „lišavanje života psa lutalice“ (klinički pregled, eutanazija i terenski rad) navedena je jedinična cena od 10 dinara bez PDV-a po psu; JKP navodi da ju je definisala veterinarska stanica kao najpovoljniji ponuđač u javnoj nabavci.
Ovo navodi jedan izvor
Kod sistema u kome su već utvrđeni problemi sa evidencijama, to otvara i pitanje kako se može proveriti da li je svaka plaćena veterinarska usluga zaista obavljena za konkretnog psa. Istovremeno, u dokumentaciji o ugovorenim uslugama pojavljuje se neobična stavka: za „lišavanje života psa lutalice“, koje prema opisu obuhvata klinički pregled, eutanaziju i terenski rad, navedena je jedinična cena od 10 dinara bez PDV-a po psu.
Cena osnovnog veterinarskog tretmana
Kada pas stigne u šabačko Prihvatilište, veterinarsko zbrinjavanje podrazumeva tretman protiv spoljašnjih i unutrašnjih parazita, vakcinaciju protiv zaraznih bolesti i besnila, sterilizaciju ili kastraciju i čipovanje.
-Za mužjaka sve to košta oko 9.000, a za ženku oko 15.000 dinara, objašnjava Miloš Jekić.
Na pitanje kako je formirana cena od 10 dinara, JKP „Naš dom“ je odgovorilo da ju je definisala već pominjana veterinarska stanica, kao najpovoljniji ponuđač u postupku javne nabavke i za dodatna pojašnjenja uputilo nas na tu veterinarsku stanicu.
Autori primedbi na novi zakon zato traže javno dostupnu elektronsku evidenciju koja bi omogućila praćenje svakog psa od prijema do konačnog ishoda, ali i kontrolu trošenja javnog novca. Traže i preciznije definisanu ulogu veterinarske inspekcije i obavezne mere prevencije, sterilizacije i udomljavanja.
U Šapcu od 490 do šest
Da ishodi nisu nepromenljivi pokazuje primer Šapca. Šabačko prihvatilište počelo je da radi 2013. godine, nakon što je u prvu fazu izgradnje objekta za oko 150 pasa uloženo oko 10 miliona dinara. Najavljivani su dobri uslovi, veterinarska nega i aktivno udomljavanje, ali su podaci iz narednih godina pokazivali drugačiju sliku.
Samo tokom 2017. godine uhvaćena su 592 psa, dok ih je 490 uginulo ili bilo eutanazirano. Među njima je 189 evidentirano kao uginulo iz nepoznatih razloga, dok je 138 eutanazirano zbog navedene agresivnosti. Sledeće godine život je izgubilo 375 pasa. Podatke je Udruženje za zaštitu pasa „Pravo na život“ dobilo na osnovu zahteva za pristup informacijama od javnog značaja.
Bivšem upravniku Aleksandru Leontiću poslali smo pitanja i kontaktirali ga telefonom, ali do zaključenja teksta nije odgovorio.
Vesna Teodorović
Volonteri Udruženja „Pravo na život“ u Prihvatilište su prvi put ušli aprila 2020. godine.
– Doživela sam šok. Videla sam izgladnele pse. Psi su ostajali bez hrane i veterinarske pomoći, a Prihvatilište je bilo zatvoreno za građane, seća se Vesna Teodorović iz Udruženja „Pravo na život“ iz Šapca.
Volonteri su potom počeli da šetaju i socijalizuju pse i oglašavaju ih za udomljavanje, a promenama u rukovođenju uspostavljena je i saradnja sa Prihvatilištem.
Miloš Jekić rukovodi Prihvatilištem od 2021. godine. Prema njegovim rečima, od tada nijedan zdrav pas nije eutanaziran, čak ni nekoliko agresivnih koji su izdvojeni u zasebne boksove. Tokom 2023. godine u Prihvatilištu je uginulo šest pasa, dok je 81 udomljen.
Novac i drugačiji ishod
Miloš Jekić
– Kapacitet Prihvatilišta je 185 pasa, a trenutno ih je 141. Ukupan budžet za 2025. godinu bio je 40,8 miliona dinara. Tu su fakturisanje naloga prema Gradu, plate zaposlenih, hrana, veterinarske usluge i materijal za radove u Prihvatilištu. Za sterilizaciju vlasničkih pasa Grad je izdvojio 3,34 miliona dinara, dok mi za veterinarske usluge imamo oko četiri miliona. Eutanaziraju se isključivo psi koji su toliko bolesni da ne postoji mogućnost da se izleče i to se radi u saradnji sa veterinarima. Lečimo sve što može da se leči, kaže Jekić.
Od posledica ka prevenciji
Jedna od promena je uvođenje besplatnih sterilizacija vlasničkih pasa. Za novac koji Grad godišnje izdvaja može se sterilisati oko 400 pasa, a uz sterilizaciju su besplatni čip i vakcina.
Šabačko prihvatilište, danas
Koliko je sistem koštao u vreme kada su u Šapcu beležene stotine mrtvih pasa nije jednostavno utvrditi. Prema podacima Odeljenja za finansije Grada Šapca, 2017. godine za usluge zoohigijene prvobitno je bilo planirano 10 miliona dinara, dok je novembarskim rebalansom za Prihvatilište opredeljeno 7,5 miliona. Naredne godine za Prihvatilište nije bila iskazana posebna budžetska stavka, već je njegov rad finansiran kroz subvencije.
Danas se iz istog sistema finansiraju lečenje, sterilizacija, vakcinacija i zbrinjavanje pasa, dok Grad posebno plaća i sterilizaciju vlasničkih životinja. Razlika se, međutim, ne vidi samo u budžetskim stavkama, već u ishodu: koliko pasa umire, koliko se udomi i koliko novih uopšte stigne sa ulice.
Upravo to je podatak koji danas na nivou Srbije nedostaje. Dok ne postoji jedinstvena i proverljiva evidencija koja će pokazati koliko je novca potrošeno, koliko je životinja prošlo kroz sistem i kakva je bila njihova konačna sudbina, milioni u lokalnim budžetima govoriće koliko sistem košta, ali ne i šta je za taj novac postignuto.
10 dinara u Požegi, 3.600 u Šapcu
Na osnovu dokumentacije JKP „Naš dom“ u Požegi za „lišavanje života psa lutalice“, koje prema opisu obuhvata klinički pregled, eutanaziju i terenski rad, navedena je jedinična cena od 10 dinara bez PDV-a. JKP navodi da je cenu definisala već pominjana veterinarska stanica, kao najpovoljniji ponuđač.
Prema podacima Veterinarske stanice Šabac, cena eutanazije jednog psa iznosi 3.600 dinara.
Ovo navodi jedan izvor
Prema podacima Veterinarske stanice Šabac, cena eutanazije jednog psa iznosi 3.600 dinara. Da bi se pas humano eutanazirao potrebno je prvo dati jednu injekciju koja će ga umiriti, a potom i onu koja će ga zauvek uspavati.
U šabačkom Prihvatilištu veterinarsko zbrinjavanje psa podrazumeva tretman protiv parazita, vakcinaciju protiv zaraznih bolesti i besnila, sterilizaciju ili kastraciju i čipovanje, što za mužjaka košta oko 9.000, a za ženku oko 15.000 dinara, objašnjava Miloš Jekić.
Ovo navodi jedan izvor
Kada pas stigne u šabačko Prihvatilište, veterinarsko zbrinjavanje podrazumeva tretman protiv spoljašnjih i unutrašnjih parazita, vakcinaciju protiv zaraznih bolesti i besnila, sterilizaciju ili kastraciju i čipovanje.
-Za mužjaka sve to košta oko 9.000, a za ženku oko 15.000 dinara, objašnjava Miloš Jekić.
Navod, nepotvrđenoBanac navodi da su u „biznis“ ušle privatne firme koje dobijaju milionske tendere od opština koje nisu izgradile svoja prihvatilišta, uglavnom nemaju strategiju humanog smanjenja populacije napuštenih životinja i mnoge ne sprovode CNR program, te da ne postoji državna strategija za rešavanje problema.
Ovaj navod prenose
– Pored toga, u ovaj „biznis“, jer za mnoge to jeste biznis, ušle su i privatne firme koje dobijaju milionske tendere od opština koje nisu izgradile svoja prihvatilišta, uglavnom nemaju strategiju humanog smanjenja populacije napuštenih životinja, a mnoge ne sprovode ni CNR program. Onda dolazimo u situaciju da privatniku odgovara da takvo stanje traje i da mu nije u interesu da se problem reši, jer bi ostao bez vrednih poslova. Problem je pre svega što ne postoji državna strategija za rešavanje ovog problema. Opštine izdvajaju milionske iznose, a problem se ne rešava. Mi se godinama bavimo posledicama, a ne rešava se uzrok ovog stanja, navodi Banac.
Navod, nepotvrđenoNalaz veterinarske inspekcije iz februara 2025. godine: prilikom kontrole dokumentacije inspektor je utvrdio da su psi za koje je u dosijeima bio upisan podatak o uginuću zatečeni živi u prihvatilištu, te da se ne vodi tačna evidencija o prijemu, smeštaju i sudbini uhvaćenih pasa.
Ovaj navod prenose
Pitanje pouzdanosti evidencije dodatno otvara nalaz veterinarske inspekcije iz februara 2025. godine. Prilikom kontrole dokumentacije za pse uhvaćene u jednoj akciji, inspektor je utvrdio da su životinje za koje je u dosijeima bio upisan podatak o uginuću zatečene žive u prihvatilištu. Zaključeno je da se ne vodi tačna evidencija o prijemu, smeštaju i sudbini uhvaćenih pasa.
Uz svaki navod stoje mediji koji ga prenose; navod iz jednog izvora nosi ime tog medija. Slaganje medija nije nezavisna potvrda događaja.
U ovoj analizi nisu utvrđene razlike u navodima.