Rečenice koje prenose bar 3 od 4 medija.
Porodica Obradović - otac Zoran (48), majka Dragica (43), sin Željko (22) i njegova devojka Maja Gostić (20), svireo su ubijeni pre tačno 19 godina u iznajmljenom stanu u beogradskom naselju Žarkovo.
Tekst iz 4 članka. Nijednu rečenicu ne prenose svi, u 15 se razlikuju.
"ISPALIO 56 METAKA, A TRAGA NEMA": Živela 20 godina, pod zemljom već 19: Majka ubijene Maje traži ubicu
Postoji matematika pred kojom razum zanemi, a srce se cepa na komade.
Maja Gostić je na ovom svetu provela tačno dvadeset godina.
U grobu, u tišini i mraku, leži već punih devetnaest.
Provela je gotovo podjednako vremena pod hladnom zemljom koliko je hodala pod suncem, disala, smejala se i kovala planove za budućnost.
Danas bi imala trideset i devet godina.
Bila bi zrela, ostvarena žena, možda nečija majka, nečiji stub.
Umesto toga, njeno lice ostalo je zauvek zarobljeno u devojačkom osmehu sa spomenika, dok beogradski asfalt u naselju Žarkovo pamti najmračniju noć svoje hronike — noć kada je jedno bezazleno veče pretvoreno u klanicu.
Tiha egzekucija uoči Svete Petke
Bilo je to veče uoči praznika Svete Petke, 26. na 27. oktobar 2007. godine.
Maja nije bila deo nikakvih mračnih poslova, građevinskih miliona, dugova ni podzemnih obračuna.
Došla je u Spasovdansku ulicu broj 8a samo da podeli radost.
Porodica njenog momka Željka Obradovića (22) slavila je useljenje u novi stan koji je njegov otac, preduzetnik Zoran (48), sam podigao.
Sa Željkom je planirala put u Pariz.
Bili su mladi, zaljubljeni, na samom početku svega.
Vrata stana niko nije obio.
Brava je bila čitava, što je odmah ukazalo na to da su Obradovići ubicu poznavali ili da je krvnik iskoristio trenutak nepažnje na pragu.
Ono što je usledilo u četiri zida bio je pir bezumlja.
KRVAVI PIR NA SVETU PETKU!
Živote porodice Obradović i Maje Gostić prekinulo 56 METAKA - ubica tada popio kafu, hladnokrvno ih izrešetao i nestao!
Ubijeni su po kolumbijskom metodu - likvidirani su svi koji su se tu zatekli.
Ispaljeno je čak pedeset šest metaka iz automatskog oružja sa prigušivačem.
Komšije nisu čule ništa sem prigušenih, tupih udaraca za koje su verovale da dolaze od unošenja novog nameštaja.
Dok je zgrada mirno spavala, na podu hodnika u lokvi krvi ostala je Željkova majka Dragica (43).
- Ubica nikada nije pronađen, iako je u stanu nađeno 56 čaura iz dva oružja i više tragova koji su vodili istragu.
- Policija je privela četiri osobe, ali su na suđenju oslobođene zbog nedostatka dokaza.
Porodica Obradović - otac Zoran (48), majka Dragica (43), sin Željko (22) i njegova devojka Maja Gostić (20), svireo su ubijeni pre tačno 19 godina u iznajmljenom stanu u beogradskom naselju Žarkovo.
Ubice do danas nisu otrivene.
Iako je od zločina na Svetu Petku prošlo 19 godina, ubica i dalje nije pronađen.
Stravičan prizor otkrio je Zoranov komšija, koji je te kobne večeri došao do stana jer mu se prijatelj nije javljao na telefon.
Kada je pokucao na vrata, otvorila su se, a iza njih je zatekao telo Dragice Obradović.
Odmah mu je bilo jasno da se dogodila tragedija i pozvao je policiju.
Tokom uviđaja policija je u stanu pronašla čak 56 čaura ispaljenih iz dva različita oružja, što je odmah pobudilo sumnju da je u egzekuciji učestvovalo više napadača.
U mirnoj, zavučenoj Spasenovićevoj ulici u Žarkovu, u zgradi broj 4 živela je tročlana porodica Obradović - majka Dragica (43), otac Zoran (48) i sin Željko (22).
Kobne večeri u posetu im je svratila i Maja Gostić (20), Željkova devojka, da zajedno proslave useljenje i spreme se za putovanje koje ih je čekalo sutradan.
Svirepo ubistvo dogodilo se na Svetu Petku 27. oktobra 2007. godine, u noći između subote i nedelje.
Zločin se dogodio u stanu porodice Obradović, kada je nepoznata osoba sa škorpionom ušla u zgradu, a zatim ih sve redom izrešetala.
Ubijeni su po kolumbijskom metodu - likvidirani su svi koji su se tu zatekli.
Beživotna tela je pronašao njihov komšija, začuđen jer mu se Zoran nije javljao na telefon kobne večeri, a trebalo je da idu na fudbal.
Rođacima se, takođe, niko od članova porodice nije javljao ni na jedan od tri mobilna telefona.
Četiri beživotna tela pronašao je porodični prijatelj Milija Veljković.
Komšija je, najpre, u hodniku stana, ugledao Dragičine noge i tako shvatio da se dogodio zločin.
- Ne znam ni sam kako sam smogao snage da uđem u stan.
U trpezariji sam video Željka sa mrljom na glavi i grudima.
Izgledalo je kao da je pokušao da se sakrije.
U dnevnoj sobi, na krevetu, sedela je Maja.
Glava joj je bila naslonjena na desnu stranu, izgledalo je kao da spava.
U spavaćoj sobi, u krevetu, ugledao sam svog prijatelja, telo mu je bilo krvavo, bio je izrešetan po stomaku i grudima.
Bio je u bermudama i košulji, a televizor je još radio - ispričao je novinarima komšija neposredno posle zločina.
On je sa rođacima i prijateljima otišao do stana Obradovića kako bi proverio zašto se niko od njih satima ne javlja na telefone.
"Vrata su bila otvorena, a svetlo upaljeno.
Kada su odškrinuli vrata, u hodniku su videli Dragičine noge", ispričao je nakon tragedije Milan Milinković, Zoranov brat od tetke.
Detalji iz istrage i rekonstrukcija
Odmah je u stan stigla i policija, koja je tokom uviđaja otkrila čak 56 čaura iz dva vatrena oružja, zbog čega se odmah posumnjalo da je bilo više egzekutora.
Pretpostavlja se da je ubica koristio automatsko oružje sa prigušivačem, jer niko od komšija u zgradi nije čuo pucnjavu.
• Ulaženje bez obijanja: Na vratima stana nije bilo tragova provale, što ukazuje na to da je porodica najverovatnije poznavala ubicu i dobrovoljno ga pustila unutra.
• Redosled likvidacije: S obzirom na to da je telo majke Dragice pronađeno u hodniku, sumnja se da je ona prva ubijena.
Ubica je potom ušao dublje u stan i pucao u ostale.
U oca Zorana ispaljeno je najviše hitaca, uključujući i hitac u glavu, pa se pretpostavlja da je pokušao da zaštiti porodicu ili da je bio primarna meta.
Pronađena je i jedna rukavica, za koju se veruje da je pripadala ubici.
Prema zvaničnoj verziji, ubica je pozvonio na vrata stana, a kada je Dragica otvorila, ispalio je u nju više metaka.
Zorana, koji je bio građevinski preduzimač, ubio je u dnevnoj sobi, a zatim usmrtio i njihovog sina Željka i njegovu devojku Maju, pre nego što je pobegao s mesta zločina.
Sumnjalo se i da je porodica, odnosno Dragica koja je otvorila vrata, poznavala ubice, jer prema rečima njenih poznanika, nikada ne bi otvorila nepoznatoj osobi.
- U Zorana je ispaljeno najviše metaka, a pucano mu je i u glavu.
Verovatno je stradao pokušavajući da zaštiti porodicu, a moguće je i da je poznavao ubicu, koji je hteo da bude siguran da Zoran neće preživeti - pričali su te noći šokirani rođaci i prijatelji porodice, a niko od njih nije znao šta bi mogao biti motiv zločina.
Navodno su u stanu pronađene i šoljice za kafu iz kojih su ubica ili ubice pile, što dodatno komplikuje zločin.
Zoran i Dragica su ostali bez posla, on je radio kao šef u "Jumku", a Dragica u "Srbijateksu".
Posle toga su se snalazili, imali su čak i prodavnicu kod Kalenić pijace, a Zoran je odlučio da na placu u istoj ulici sruši staru kuću i na njenom mestu sazida manju zgradu.
- Zbog toga su u komšiluku iznajmili stan.
Po podne su bili kod mene na kafi, a Zoran je planirao da u nedelju otputuje u Loznicu, gde žive njegovi.
Već uveče nisu odgovarali na telefonske pozive, pa nam je to svima bilo čudno, posebno zbog toga što je Zoran jednom kupcu trebalo da da ključeve stana.
Poslala sam sina da vidi šta se dešava, i on ih je pronašao mrtve.
Još je u šoku - ispričala je tada potresena komšinica Obradovićevih.
Policija je nakon zločina pronašla i Zoranovu beležnicu, u kojoj je napisano ko mu sve i zašto duguje novac.
Mogući motivi i sudski postupak
Glavni pravac istrage bio je usmeren na koristoljublje.
Sumnjalo se da je motiv ubistva koristoljublje, upravo jer je Zoran na svom placu sazidao zgradu i prodavao stanove.
Tragedija se dogodila u trenucima kada je porodica bila u procesu preseljenja u svoj novi stan.
Zbog ubistva Obradovića i Maje Gostić bili su uhapšeni Zoranov prijatelj i komšija Milija V. i bivši pripadnik MUP Milan P. a Rade R. i Milomir M. za iznudu.
Ubrzo nakon ubistva pojavile su se priče da je Zoranov poslovni partner nedugo pre zločina brutalno pretučen, kao i da su danima pre masakra ispred zgrade viđana dvojica muškaraca u tamnom automobilu, koji su, prema rečima svedoka, osmatrali ulaz.
Policija je tokom istrage pronašla Zoranovu beležnicu u kojoj je detaljno vodio evidenciju o osobama koje su mu dugovale novac.
To je pojačalo sumnju da je motiv zločina mogao biti koristoljublje, budući da se Zoran bavio građevinom i prodajom stanova u zgradi koju je sam sagradio.
Zbog sumnje da su povezani sa ubistvom, policija je uhapsila četiri osobe, među kojima i Zoranovog komšiju.
Međutim, tokom suđenja su oslobođeni.
Oni su se teretili da su od Zorana pokušali da iznude 80.000 evra, ali su zbog nedostatka dokaza oslobođeni optužbe.
Sudski epilog: Usled nedostatka dokaza, svi osumnjičeni su oslobođeni optužbi za učešće u ubistvu i iznudi.
Osuđen je samo Milan P. na dve godine zatvora zbog nedozvoljenog nošenja oružja.
Zločin je do danas ostao nerasvetljen.
Tuga porodice koja čeka pravdu
Majin otac preminuo čekajući istinu
Roditelji ubijene Maje Gostić, Tanja i Slobodan, više puta su isticali da se nadaju da će zločin biti rešen.
Njena majka Tanja Gostić ranije je izjavila da joj je to najveći strah:
- Ne gubimo nadu da će se otkriti ko je zavio porodicu u crno, ali ne bih da umrem i ne saznam zašto nam neko ubi ćerku.
Ne prođe ni dan da ne pomislim ko i zašto ju je ubio.
Iskrena da budem, čini mi se da su u policiji zaboravili na ovo ubistvo, ali nada mi se budi kada čujem da su rešili neka stara ubistva.
Zato verujem da tamo ima policajaca kojima je stalo da otkriju ubicu ili ubice - rekla je ranije Majina majka.
Prema njenim rečima, Maja se tri dana pre masakra pomirila sa Željkom, s kojim je kratko raskinula, i bila je srećna zbog toga.
Ona je podelila i svoja saznanja o motivima svirepog ubistva.
A na ugaonoj garnituri sedela je Maja.
Sklupčana, prestravljena devojka koja je tek shvatila šta se dešava, likvidirana je sa dva hladna, proračunata hica u glavu iz neposredne blizine.
Nije imala ni promil šanse.
Ubici je bila samo nepoželjni svedok koga je valjalo precrtati sa spiska živih.
"Tražili su mog muža...
Rekli su da je Maja ubijena"
Sledećeg jutra, u dom Gostića stigla je vest koja zauvek gasi svetlo u jednoj porodici.
Reči koje nijedna majka ne bi smela da čuje i danas odzvanjaju u ušima Tanje Gostić, bolne i teške kao olovo.
- Sećam se tog dana.
Policija nas je probudila.
Tražili su mog muža da pričaju sa njim.
Samo sam čula da je Maja ubijena sa dva hica u glavu u stanu kod Obradovića.
Ni dan danas ne znam više detalja...
Na Svetu Petku su se Obradovići uselili u taj stan gde su i ubijeni.
Moja Maja je došla kod njih kako bi proslavili useljenje.
Rekli su mi da su najverovatnije poznavali ubicu jer vrata nisu bila razvaljena niti je bilo premetačine.
Ne znam da li je ubica znao da je moja Maja tu.
Nije imala šanse da preživi.
Ja i dalje ne znam motiv.
Bile smo kao drugarice, da je nešto znala i videla, rekla bi mi- kaže Tanja.
Tanja je ostala bez svog deteta, a ubrzo je sahranila i supruga, Majinog oca.
Njegovo srce nije izdržalo teret saznanja da mu je ćerka brutalno oduzeta, a da odgovora nema.
Preminuo je u agoniji, ostavljajući Tanju da potpuno sama nosi krst ove porodične golgote.
Kafanska tuča, prekrštene ruke i krah na sudu
Istraga je lutala lavirintima građevinskih prevara i zelenaških kamata.
Pominjao se reket od 80.000 evra, pritisci i pretnje.
Majka ubijene devojke ukazivala je godinama na detalje koji su možda mogli da spreče krvoproliće, a koji su ostali zagubljeni po policijskim fiokama.
- Do nas su doprle razne priče, a jedna je da je Zoranov poslovni pratner neposredno pre ubistva brutalno pretučen.
Čula sam da je sedeo u kafani sa dvojicom i da su se žustro svađali, nakon čega su ga izveli napolje i pretukli.
Tada je intervenisala policija i sve legitimisala.
Možda do ljudi koji su radili na ovom slučaju ta informacija nje doprla, ali priznajem da je za mene to čudna koincidencija.
Takođe sam čula da se po Žarkovu priča da su danima ispred stana Obradovića viđali dvojicu muškaraca u nekom tamnom automobilu.
Oni su navodno smao sedeli u automobilu s jastucima za vrat i osmatrali ulaz u zgradu.
Nakon ubistva, jednostavno, niko ih nije viđao - govorili su ranije Tanja i Slobodan.
Majin otac verovao je da je Obradoviće i njegovu ćerku ubio neko ko je bio blizak sa tom porodicom, ali je nesrećni čovek 2022. godine preminuo tragajući za motivom i ubicama svoje ćerke.
Budi deo Republika zajednice.
Dve godine nakon zločina, krajem 2009, činilo se da pravda kuca na vrata.
Uhapšeni su Zoranov prijatelj i komšija Milija V. i bivši pripadnik MUP-a Milan P., pod sumnjom za ubistvo, dok su Rade R. i Milomir M. privedeni zbog iznude.
Međutim, sudnica je ubrzo postala mesto novog poraza.
Pocepani deo hirurške rukavice, koji je ubica ostavio na mestu zločina i koji je trebalo da bude ključni adut optužbe, nije ponudio čist, neoboriv DNK profil.
Oružje nikada nije pronađeno.
Optužnica se raspršila u prah i svi osumnjičeni su pravosnažno oslobođeni krivice za ubistvo.
Slučaj je zvanično postao cold case — još jedan prašnjavi broj u registru zaboravljenih tragedija.
Dve decenije sramote i majka koja ne odustaje
- Nema gde nisam bila...
U policiji kažu uvek isto: 'Radimo, rešićemo...' Čim vidim uhapšen neko zbog ubistva, mislim da je i mog deteta.
Imam utisak da se svako ubistvo rešilo sem Majinog.
Zar je moguće da ubica nije ostavio ni jedan jedini trag?
Ispalio je pedeset šest hitaca...
Vidite, za sada je sve moguće.
Ne prođe ni dan da ne pomislim ko i zašto ju je ubio.
Čini mi se da su u policiji zaboravili na ovo, ali nada mi se budi kada čujem da su rešili neka stara ubistva.
Verujem da tamo ima ljudi kojima je stalo- dodaje Tanja.
Danas, u eri visoke tehnologije, kada genetska forenzika uspeva da izvuče profile sa mikroskopskih čestica starih decenijama, pocepana rukavica iz Spasovdanske čeka da je se neko seti.
Čeka novu analizu, novi pogled i nekog inspektora koji neće slegnuti ramenima.
Devetnaest punih godina ubica koji je sasuo kišu olova u četvoro ljudi diše isti ovaj vazduh, prolazi istim ulicama, gleda svoju decu kako odrastaju i slobodno hoda Srbijom.
Za to vreme, Tanja Gostić na groblju pali dve sveće - mužu i ćerki.
Nema suza koje nisu isplakane, nema vrata na koja nije pokucala.
Ostala je samo tiha, goruća želja jedne majke koja ne traži osvetu, već mir koji duguje svojoj dvadesetogodišnjoj devojčici: da krvnik napokon pogleda istini u oči i da pravda, ma koliko spora, konačno zakuca na njegova vrata.
Video: Hapšenje u Pudarcima, našli mu 21 kilogram
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem.
Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Masakr porodice Obradović i danas ostaje jedan od najmisterioznijih i najmonstruoznijih zločina u novijoj istoriji Beograda.
Uprkos brojnim tragovima i pretpostavkama o motivima, ubice nikada nisu otkrivene.