Прескочи на садржај
НаративВестиМрежаМедијиМанифест
Ћир
Све вести

ИзбориПрви објавио Deutsche Welle, 29. окт, 15:46

Њемачки медији: „Сензација у Србији“

2 медија · 3 текста · 2 изворна Истражи мрежу
Фото из чланка: РТЦГ
Преглед вести

Хронологија

  1. 24. окт
    Deutsche Welle (отвара се у новом прозору)
    Nova veleposednička kasta sebi je priuštila celu Srbiju i sada grčevito brani svoj feud.
    Sve je počelo jednim obećanjem 2012.: „Srbija će da postane deo Evropske unije, a Kosovo će da ostane srce Srbije“. Vlast premijera Dačića, ministra odbrane Vučića i predsednika države Tome Nikolića tako je obećala dve… Цео текст

    Sve je počelo jednim obećanjem 2012.: „Srbija će da postane deo Evropske unije, a Kosovo će da ostane srce Srbije“. Vlast premijera Dačića, ministra odbrane Vučića i predsednika države Tome Nikolića tako je obećala dve stvari, koje ne samo da su protivrečile jedna drugoj, već su se u poslednjih 14 godina pokazale kao – nemoguće.

    Najpre je izgledalo da će savitljivi Dačić i naizgled preobraćeni Vučić zaista raskinuti sa korupcijom i odlučno povesti zemlju ka članstvu u Evropskoj uniji. Nekadašnji nepomirljivi nacionalisti su uz briselsko posredovanje potpisali Sporazum sa otcepljenim Kosovom. Tako je Srbija Evropskoj uniji podarila spoljnopolitički uspeh, a takvi uspesi su u Briselu deficitarna roba. Stoga je usledila nagrada.

    Mitska Evropa

    Početak pregovora Srbije i Evropske unije januara 2014., meren intenzitetom ratne propagande iz 1999, koja je bila gromoglasna i u zapadnim prestonicama i u Beogradu, bio je mnogo više od pukog administrativnog čina.

    Ponesen velikim osećanjima, u tekstu koji je napisao pre odlaska u Brisel, Vučić sebe i svoje delo – otvaranje pregovaračkih poglavlja – vidi kao „najrevolucionarniji dan u novijoj srpskoj istoriji“. Premijer govori o tome da je zemlja stigla na kraj puta koji je „trajao punih dve stotine godina“.

    Na unutrašnjem planu igrači o kojima govorimo, u izmenjenom redosledu moći, pretvorili su Srbiju korak po korak u partijsku državu. Demokratska pravila igre, nikada do kraja prihvaćena ni u prethodnim vlastima, jedno po jedno su skrajnuta. Nikolić je posle prvog mandata prihvatio prinudnu političku penziju da bi pozornicu ustupio mlađem i ambicioznijem Šešeljevom učeniku, Aleksandru Vučiću.

    On je pragmatično dovijanje Srbije između velikih sila proglasio doktrinom: Nije hteo da zatvori nijedna vrata. Kroz prva ulaze ruski energenti, a kroz druga teku reke evra. Dobro zamišljeno, ali dugoročno gledano to može biti spoljna politika Kine, ne i Srbije. Tek je rat u Ukrajini to do kraja ogolio.

    Vučić na sledećim parlamentarnim izborima dobija apsolutnu većinu i premijersku stolicu.

    Treba se setiti kakva je atmosfera tada vladala u Srbiji. Političke elite su građane više puta prevarile. One Miloševićeve su ih odvele u ratove i poraze, a one posle njega u tranziciju koja je poprimila kleptomanske razmere. Potom su se sve nade usredsredile na reformisane nacionaliste, koji na dnevnom redu nemaju veliku Srbiju već veliku Evropu.

    Ozlojeđeni i prevareni

    Dakle, ljudi, čija su očekivanja gorko izneverena i u eri posle Miloševića, tražili su nekoga ko bi im vratio nadu. Ili ko bi im doneo spas. Vučić je u drugoj deceniji novog milenijuma ponudio dovoljno veliku projekcionu površinu za tu nadu. Međutim, loša vest, koju su građani potisnuli, glasila je: plebiscitarno potvrđeni autokrati sa mesijanskim mušicama uglavnom smatraju da su besmrtni. Posle niza izbora, afera, protesta, pokazalo se da Vučić nije toliko privržen banalnim stvarima kao što su demokratija i Ustav koliko svojim besmrtnim ambicijama.

    Stalno je isticao da hoće „pristojnu, modernu i uređenu zemlju“. To je htela i većina građana Srbije. Ali, njegova stranka je postala kičma nepristojnog partokratskog sistema u kojem sposobni ljudi bez partijske knjižice idu u inostranstvo. Politički uticaj na pravosuđe onemogućava pravnu državu, što je anahrono, a ne moderno. Postoje antikorupcioni zakoni, ali ne i antikorupciona praksa, a zemlja ogrezla u korupciji nije ni pristojna, ni moderna, ni uređena.

    Provaliju između reči i dela Vučić je vešto prekrivao onim što najbolje zna – hudinijevskim insceniranjem svog ega na upodobljenim medijima. Tu se ništa nije promenilo ni u sadašnjoj predizbornoj kampanji. Samo je sve to eskaliralo, pošto je protivnik mlad i jak.

    Bivši predsednik često satima obrazlaže svoje mišljenje, polemišući protiv odsutnih protivnika. Povremeno za svaki slučaj zastupa i mišljenje drukčije od sopstvenog. Njegove vizije sežu tako daleko, da vidi prednost svoje stranke od pola miliona glasova, dok ozbiljni stručnjaci procenjuju da je istorijski maksimum odavno iza njega. Teško je odgonetnuti da li se radi o prizemnom predizbornom marketingu ili deluziji usled predugog ostanka na vlasti bez ozbiljnog institucionalnog ograničenja.

    Šta smo zapravo videli u ovoj predizbornoj kampanji? Na strani vlasti više istoga. Studentska lista, međutim, ima nešto, što je Vučić jednom davno, zahvaljujući jedinstvenom istorijskom trenutku, mogao da predstavlja, a sada se jedva toga seća. Studentska lista je projekciono platno za probuđenu nadu.

    U Srbiji svakako postoji kontinuitet u shvatanju partije kao hraniteljke, dok su država i mediji plen pobednika. Postoji podanički mentalitet i filozofija kazana. Postoji osionost vlasti koja sve više podseća na miloševićevsko-šešeljevsku nabusitost devedesetih. I deprivilegovani slojevi koji tu osionost još uvek doživljavaju kao svoju osvetu nekadašnjoj eliti.

    Osmeh i zlovolja

    Ovo nije samo generacijska polarizacija, ali ima i njenu boju. Mladi, nasmejani ljudi koji umeju pristojno da se izraze i njihovi roditelji, babe i dede koji su ostali mladi duhom, sa jedne strane. Sa druge – kolone zrelijih, uglavnom smrknutih ljudi.

    Budući da Aleksandar Vučić vešto barata svim registrima i tonalitetima jedne te iste pesme u kojoj je on neka vrsta Svetog Đorđa koji na koplje nabija sve političke aždaje, može se pretpostaviti da će ga birači iz one kolone smrknutih ljudi većinski podržati.

    Njihov Aleksandar Vučić brani imaginarno Kosovo, voli imaginarnu Rusiju. Dok državne nadležnosti prenosi na Prištinu i – kako pišu nemački mediji – Ukrajini prodaje municiju. Za njega je Srbija deo mitske Evrope, kako ne bi nikada postala članica Evropske unije. Ne zbog Kosova, već zbog zajedničkih pravnih tekovina koje bi, ako bi se primenile, razvlastile njegovu tehno-feudalnu kastu.

    Prvaci te kaste su već pokazali da su spremni da korupcijom ubijaju ljude. Da pošalju svoje paravojne falange protiv neistomišljenika. Da među obične ljude ubace provokatore kako bi posle opravdali represiju. Sve smo to već videli.

    Nadamo se da su svesni da spirala nasilja može da poprimi oblik bumeranga.

    Vučić nije jedinstven, on se uklapa u poznati pseudodemokratski model ponašanja i iliberalnu tehniku vladavine. Postmoderna demokratura sa cirkuskim rijaliti-elementima, na žalost, nije više izuzetak ni u svetu, ni na Balkanu. Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je moć. Orvelovo Ministarstvo istine ima nedvosmislen program – istina je laž. Književnost je predvidela sve što nam se događa. Samo što je stvarnost nadilazi.

    Ako ove izbore posmatramo kroz prizmu emocionalne mobilizacije, onda je to sudar straha i agresivnosti rođene u njegovom golemom krilu, sa probuđenom nadom. Hipnotisana i probuđena Srbija se prebrojavaju. Pod nemogućim uslovima. Jedan moj drug je rekao da je to zapravo utakmica bez sudije.

    Meni na um pada izreka koju pripisuju Aristotelu – nada je san budnih. U tom snu je ponedeljak u postfeudalnoj Srbiji osvanuo kao svaki drugi dan, jer ničija majka nije zaplakala.

  2. 26. окт
    RTCG (отвара се у новом прозору) навео извор, 2 дана после првог
    Њемачки медији: „Сензација у Србији“
    - Хроника - Колумне - Радио - Издвајамо - Емисије - Документарни програм - Поп топ - Еуропулс - Зрно по зрно - Радио ординација - Културна панорама - Зелена прича - Еполета - +382 - Спона - Свијет једнаких шанси -… Цео текст

    - Хроника

    - Колумне

    -

    Радио

    - Издвајамо

    -

    Емисије

    - Документарни програм

    - Поп топ

    - Еуропулс

    - Зрно по зрно

    - Радио ординација

    - Културна панорама

    - Зелена прича

    - Еполета

    - +382

    - Спона

    - Свијет једнаких шанси

    - Матица

    - Живот по мјери човјека

    - Линк

    - Изокренути свијет

    - Корацима младих

    - Моја професија је...

    - Спортски програм

    - Културно-умјетнички програм

    - Музички програм

    - Корацима прошлости

    - Научно-образовни програм

    - Програмска шема

    - Трофеј Радија Црне Горе

    - Фреквенције

    - Радио драма

    26. 10. 2026. 12:28

    Њемачки медији: „Сензација у Србији“

    Вучићево признање пораза на парламентарним изборима у недјељу увече, 25. октобра, било је главна вијест на порталима великих њемачких медија. Јавни сервис АРД објавио је неколико текстова, као и прилоге за радио и телевизију.

    Кратко јављање дописника АРД-а Оливера Зоза из Београда, непосредно након Вучићевог обраћања и објављивања резултата, овај медиј је на порталу тагессцхау.де објавио под насловом: „Сензација у Србији – Вучић признао пораз“.

    У вечерњем дневнику прва вијест на АРД-у била је исход избора у Србији, док се Бразил, гдје је одржан други круг предсједничких избора, нашао тек на другом мјесту. Водитељ Јерг Шененборн говорио је о „историјској вечери“ у Београду.

    „Историјско вече" у Београду

    „На изборима у Србији побиједио је студентски покрет који је настао из протеста против корупције и непотизма, а који је тек у љето представио листу својих кандидата за изборе, и то без професионалних политичара“, тако је водитељ АРД-а најавио прилог у којем је екипа њемачког јавног сервиса током јучерашњег дана пратила једну српску држављанку из Минхена, која је због избора допутовала у Београд и гласала на лицу мјеста – за Студентску листу:

    „Студенти желе да формирају владу стручњака. Завршни предизборни скуп на Славији показао је колико широку подршку уживају. У њиховим редовима има много проевропљана, али и националиста и љевичарских критичара Европске уније. Оно што их уједињује јесте борба против Вучића“, рекао је дописник АРД-а, упозоривши да побједнике избора очекује „мамутски посао".

    Новинар АРД-а додао је да још има много нејасноћа у вези с тим како студенти намјеравају да формирају нову владу, ко ће у њој бити и како ће изгледати конкретан програм нове владе.

    Јавни сервис ЗДФ истиче високу излазност на бирачким мјестима, укључујући и гласање дијаспоре. Пренијете су и прве реакције званичника Европске уније, која, како јавља ЗДФ, „послије избора види шансу за нови почетак у Србији“. У јављању из Београда репортер ЗДФ-а описао је и призоре „спонтаног славља“ на улицама Београда и других градова у Србији током вечери.

    Таблоид „Билд“ такође је објавио вијест о побједи Студентске листе, под насловом: „Путинов пријатељ Вучић изгубио изборе у Србији“.

    „Дуговјечни аутократа“ поражен

    Магазин „Шпигел“ назива Вучића „дуговечним аутократом“ и додаје да програм Студентске листе од 11 тачака „обећава поновно успостављање правне државе и демократије, као и процесуирање корупције и криминала".

    Минхенски лист „Зидојче цајтунг“ (СЗ) у чланку под насловом „Студентска листа побиједила на историјским изборима у Србији“ пише да су Александар Вучић и његова Српска напредна странка доживјели пораз упркос бројним извјештајима о насиљу, принуди и манипулацијама. СЗ побједу опозиционе Студентске листе назива „сензационалном“.

    Берлински лист „Велт“ напомиње да се избори у Србији могу схватити као „референдум о начину на који је Вучић водио земљу“. Лист истиче да 56-годишњи Вучић, који се од 2012. године налази на различитим функцијама, самостално одређује политику своје земље: „Критичари му пребацују корупцију и везе с организованим криминалом“, пише њемачки лист.

    Овај преглед штампе садржи цитате, одломке и сажетке из медија на њемачком језику и не одражава ставове редакције ДW-а.

  3. 15:46
    Deutsche Welle (отвара се у новом прозору) први објавио
    Nemačka štampa o Srbiji: Vučić je izgubio izbore, ali njegov sistem tek treba srušiti
    Trijumf opozicije, koja je na parlamentarnim izborima u Srbiji pobedila sa listom od 250 uglavnom nepoznatih kandidata, zasad predstavlja završnu tačku protestnog talasa koji je počeo pre dve godine, piše nedeljnik… Цео текст

    Trijumf opozicije, koja je na parlamentarnim izborima u Srbiji pobedila sa listom od 250 uglavnom nepoznatih kandidata, zasad predstavlja završnu tačku protestnog talasa koji je počeo pre dve godine, piše nedeljnik Cajt.

    U tekstu naslovljenom „Pobeda! I šta sad?“, autor Ulrih Ladurner piše da je Vučić dugo godina bio na čelu izvršne vlasti i da je za to vreme stopio svoju Srpsku naprednu stranku (SNS) sa državom.

    „Organizovani kriminal pustio je korenje u institucijama. Srbija je postala ono što politikolozi nazivaju captured state – zarobljena država. Demokratske institucije i dalje postoje, ali su postale samo fasada. Iza nje kriminalci nesmetano obavljaju svoje poslove. Ko im se nađe na putu, mora da računa na najgore. Oni nisu nestali na dan izbora. Njihov glavni čovek jeste pretrpeo težak udarac, ali još nije poražen do kraja.“

    Vučić se povukao sa funkcije samo zato što je pobeda Studentske liste bila toliko ubedljiva, a ne zato što se iznenada preobratio u demokratu, piše Cajt:

    „Još na dan izbora naredio je da se stotine pripadnika interventne policije rasporede na ključnim mestima u centru Beograda. To nije bila bezbednosna mera, već pretnja. U Beogradu se spekuliše da ga je od slanja bezbednosnih snaga na protivnike odvratio i diplomatski pritisak. Međutim, ostaje nejasno ko je taj pritisak izvršio.“

    Mnoga pitanja ostaju otvorena

    Ladurner dalje piše da su još mnoga pitanja otvorena. Kako će se pobednici izbora snaći u ovakvom političkom okruženju? Kakav je njihov odnos prema Rusiji? Kako nameravaju da reše sukob sa Kosovom? Teže li članstvu u EU?

    Pokret zasad ne daje odgovore na ova goruća pitanja, a u njegovom programu od jedanaest tačaka, usvojenom pre izbora, nema nijedne spoljnopolitičke teme, piše Cajt. List ocenjuje i da bi raznolikost stavova unutar pokreta s dobrim razlogom mogla da se smatra slabošću.

    „U srpskom protestnom pokretu ima i desničara i levičara, anarhista i nacionalista, konzervativaca i liberala. Sukobi deluju neizbežno.“

    Pobednik koji ne želi da bude vođa

    Minhenski list Zidojče cajtung donosi tekst o nosiocu Studentske liste Iliji Srdanoviću, navodeći da se on i u danima nakon izborne pobede svim silama trudi da pažnju javnosti i slavlje zbog izbornog rezultata usmeri dalje od sebe.

    Autor Tobijas Cik piše da Srdanović u retkim javnim istupima insistira na tome da se značaj njegovog mesta na izbornoj listi ne precenjuje i poručuje da ga ne bi trebalo preuranjeno predstavljati kao budućeg premijera.

    Cik podseća da je Srdanović tokom predizborne kampanje odbio televizijski duel sa Vučićem, uz obrazloženje da radije razgovara sa građanima o njihovim stvarnim problemima. Dodaje da Srdanović i u periodu političke tranzicije nastoji da ostane pribran.

    „Kada je u ponedeljak uveče razjarena grupa ljudi upala u studio jednog režimu bliskog medija, poznatog po vređanju opozicije, glavni urednik tog medija pozvao je Srdanovića da nešto preduzme kako bi se pobuna zaustavila. Srdanović je ironično odgovorio da najpre mora da proveri verodostojnost informacija pre nego što se izjasni o incidentu. Članovi studentskog pokreta sumnjaju da je reč o provokatorima iz Vučićevog okruženja.“

    Opasan vakuum u Beogradu

    Dnevni list Tagescajtung (taz) donosi tekst beogradskog novinara Andreja Ivanjija pod naslovom „Opasan vakuum u Beogradu“. Ivanji ocenjuje da bi do formiranja nove vlade u Srbiji moglo da prođe dosta vremena i da bi poraženi na izborima, Vučić i njegovi sledbenici, mogli da pokušaju da iskoriste taj period u svoju korist.

    „Pobednici su politički trijumf već ostvarili, ali izborni proces još nije ni formalno okončan. Poraženi režim mogao bi da odugovlači sa konstituisanjem parlamenta i formiranjem vlade, a nastali vakuum u periodu tranzicije iskoristi za zakulisne igre. Poslednju reč, naime, ima izborna komisija, koja je do sada bila igračka u Vučićevim rukama“, piše taz.

    Berlinski list dalje piše da je Vučić nakon prvobitnog šoka zauzeo gaRD. Poručio je da neće pobeći, već da će predvoditi opoziciju i uzvratiti udarac ukoliko njegove pristalice budu napadnute.

    Autor podseća da je za Srpsku naprednu stranku glasalo više od 1,6 miliona birača i da u nižim slojevima „državne piramide izgrađene na korupciji, kriminalu i bezakonju“ vreba čitava vojska sledbenika bivšeg predsednika države:

    „Za 14 godina SNS je uspela da prodre u sve pore društva, da državne institucije popuni stranačkim kadrovima odanim Vučiću i stavi ih pod svoju kontrolu. Ukratko, da izgradi pravu kriminalnu državu. To se pre svega odnosi na pravosuđe, policiju, obaveštajne službe i finansijski sektor.“

    Za starije građane Srbije sve što se sada događa predstavlja svojevrsni deža vi, ali u drugačijim istorijskim okolnostima, piše Ivanji za taz.

    On podseća da je nakon pada režima Slobodana Miloševića Zapad pokazivao malo razumevanja za krhku demokratiju. Vršio je ogroman pritisak na reformskog premijera Zorana Đinđića da odmah dokaže svoju prozapadnu orijentaciju i sve Srbe optužene za ratne zločine izruči Međunarodnom krivičnom tribunalu Ujedinjenih nacija.

    Umesto da novu srpsku vladu izlaže pritiscima, Evropska unija trebalo bi bezuslovno da podrži Beograd u nastojanju da najpre ponovo izgradi funkcionalnu demokratiju, piše Ivanji.

    On prenosi i ocenu Srđana Majstorovića, predsednika Upravnog odbora Centra za evropske politike (CEP) i člana savetodavne grupe „Balkan u Evropi“ (BiEPAG), da bi Brisel trebalo da pokaže „realistična očekivanja i strateško strpljenje“, imajući u vidu obim i složenost zadataka koji čekaju novu vlast.

    Majstorović upozorava da je Evropska unija godinama pokazivala preveliku toleranciju prema autoritarnom režimu i urušavanju demokratskih institucija u Srbiji. Time je narušila sopstveni kredibilitet među građanima, koji su u Briselu nekada videli oslonac i uzor za demokratiju.

    Ekonomski program kao „crna kutija“

    Dnevnik Frankfurter algemajne cajtung (FAZ) objavljuje analizu Andreasa Mima pod naslovom „Crna kutija u Beogradu“, u kojoj autor razmatra ekonomske izazove koji čekaju Srbiju nakon izbornog poraza Aleksandra Vučića.

    Iako je studentski pokret osvojio parlamentarnu većinu, još nije jasno ko će sastaviti novu vladu niti kakav će biti njen ekonomski program, piše frankfurtski list.

    Sagovornik FAZ-a, ekonomista Branimir Jovanović iz Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije, program Studentske liste opisuje kao „crnu kutiju“, jer umesto konkretnih mera i ciljeva sadrži tek nekoliko opštih namera.

    Među najavljenim prioritetima su veća podrška domaćim inovativnim preduzećima, smanjenje državnih izdvajanja za velike infrastrukturne projekte i veće poresko opterećenje imućnijih građana.

    „Odlazak mladih iz zemlje, među kojima su nastavnici i zdravstveni radnici, trebalo bi usporiti inicijativama za obezbeđivanje pristupačnog stanovanja“, piše frankfurtski list.

    Srpska privreda je tesno povezana sa evropskim tržištem, piše Frankfurter algemajne cajtung:

    „Prema zvaničnim podacima iz Beograda, Srbija je prošle godine 58,3 odsto svoje spoljnotrgovinske razmene ostvarila sa EU. Nemačka je bila najvažniji izvozni partner, dok je najveći deo uvoza dolazio iz Kine, sa kojom je Srbija za vreme Vučića izgradila bliske ekonomske i vojne veze. Koje će ekonomske prioritete novi vlastodršci ubuduće postaviti i šta nameravaju da promene, zasad se može naslutiti tek u osnovnim crtama.“

    Pobeda nije levičarski trijumf

    Berliner cajtung piše o proslavama pobede u Beogradu. Autor Jonas Prijen primećuje da nije bilo ni traga duginih zastava ili palestinskih obeležja, kao i da su se zastave EU jedva mogle videti.

    „Prema jednom istraživanju, mladi Srbi su uglavnom hrišćanski opredeljeni, konzervativni i patriotski nastrojeni. Ko od Studentske liste pravi levičarski i progresivni pokret, trebalo bi da pokaže gde se takvi zahtevi nalaze u programu pobednika. U suprotnom, to nije analiza, već projekcija sopstvenih želja. U srpskim protestima vidi se slika koju bi neko želeo da vidi.“

    Odstupanje od zapadnih očekivanja naročito je očigledno u spoljnoj politici, piše berlinski list:

    „Studentski pokret je u septembru saopštio da Srbija ne bi trebalo da uvodi sankcije Rusiji. Osim toga, odbacuje nezavisnost Kosova. Spoljnopolitički stavovi srpskih studenata u jasnom su raskoraku s očekivanjima u Briselu. Od nedeljne izborne pobede nije postalo ništa verovatnije da će Srbija pristupiti Evropskoj uniji.“

    Ovaj pregled štampe sadrži citate, odlomke i sažetke iz medija na nemačkom jeziku i ne odražava stavove redakcije DW-a.

Особе и институције у овој вести

  • Александар Вучић
  • Студентска листа
  • Српска напредна странка
  • Европска унија
  • Зидојче цајтунг
  • Илија Срдановић
  • Ивица Дачић
  • Слободан Милошевић
Сва имена у вестима →

Ко је с ким повезан

Додирните име да отворите његове везе у Мрежи.

Александар ВучићАлександар ВучићСтудентска листаСтудентска листаСрпска напредна странкаСрпска напредна стран…Илија СрдановићИлија СрдановићУлрих ЛадурнерУлрих ЛадурнерАРДАРДЕвропска унијаЗидојче цајтунгШпигелАндреј ИвањиЦајтОливер ЗозВојислав ШешељТомислав Николић

Приказано 14 најповезанијих имена. Још 7 у Мрежи.

Истражи целу мрежу вести

Ко је у вести

28

Особе, институције и њихови извори.

Особе

Институције

Организације

Места

28 од 28 · Изаберите за изворе и везе

Ко пише

2медија
3текста
  • Deutsche Welle
  • RTCG

Вести

  • Избори976
  • Друштво697
  • Спољна политика539
  • Економија483
  • Правосуђе402
  • Медији344
  • Безбедност204
  • Политика147
  • Косово51

Мрежа

  • Истражи мрежу
  • Особе и институције
  • Мрежа главне вести

Медији

  • Истражи медије
  • Шта медији наводе другачије

Метод

  • Ко је први објавио
  • Разлике у наводима

Више извора. Шира слика.

Истражи 3843 вести

Како се вести о Србији шире кроз медије: ко је први објавио, ко је пренео, где се извештаји разликују.

Наратив

Фотографије: медији из чијих су чланака преузете