
Rečenice koje prenose svi mediji.
Besjeda o večernjem plaču i jutarnjoj radosti Bog grdi, i Bog veseli.
Jedna pokajna pomisao već ublažava gnev Božji. Jer se Bog ne gnevi na ljude kao što se neprijatelj gnevi, nego kao otac na svoju decu.
Njegov je gnev trenutan, Njegova milost beskonačna. Ako večerom pogrdi, jutrom već obraduje.
Da bi Ga ljudi poznali i u grdnji i u milovanju. Večerom se useljava plač, a jutrom radost.
Tekst iz 2 članka. 15 rečenica prenose svi, u 8 se razlikuju.
DANAS SLAVIMO VELIKI PRAZNIK I OVU STVAR MORA SVAKI VERNIK DA ISPOŠTUJE: Običaj je STROG, ranom zorom morate da...
Srpska pravoslavna crkva sutra obeležava Svete mučenike Taraha, Prova i Andronika.
Srpska pravoslavna crkva sutra obeležava Svete mučenike Taraha, Prova i Andronika.
Sva trojica su bila uhvaćena u Pompeopolju gradu u kilikijskoj oblasti za vreme gonjenja hrišćana od strane rimskog cara Dioklecijana, odnosno njegovog namesnika Numerija Maksima.
Taraha, Prova i Andronika Numerije Maksim je podvrgao teškom mučenju.
Tarah je u to vreme imao 65 godina.
Kada antipat upita tri puta za ime, on sva tri puta odgovori hrišćanin.
Najprije ih tukoše štapovima, pa ih krvave i ranjene baciše u tamnicu.
Potom ih ponovo izvedoše na istjazanje.
Kada antipat savetovaše Prova da se odrekne Hrista obećavajući mu počasti od cara i svoje prijateljstvo, odgovori Prov: „Niti careve počasti hoću, niti tvoje prijateljstvo želim“.
A kada prećaše Androniku još većim telesnim mukama, odgovori mladi mučenik Hristov: „Telo moje pred tobom je, čini što hoćeš“.
Poslije dugotrajnih mučenja po raznim mestima ova tri sveta mučenika behu bačeni u pozorište pred zveri.
No voljom Božjom, zveri su se umirile i postale krotke pred trojicom Božjih ljudi.
Ovaj prizor izazvao je kod prisutnih građana u areni divljenje prema stradalnicima i u mnogima je probudio veru u jednog Boga.
No postiđeni i razjareni mučitelj naredio je vojnicima da uđu u arenu i hrišćane poseku mačem.
Tako su završili svoj pravedni zemaljski život sveti mučenici Tarah, Prov i Andronik.
Kroz primer cara Davida, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ispovest nije kraj duhovne borbe i zbog čega istinsko pokajanje traži suočavanje sa sopstvenim slabostima i trajnu promenu života.
ZAŠTO BOG DOPUŠTA SUZE I PATNJU: Vladika Nikolaj objašnjava šta dolazi posle najtežih iskušenja
U besedi za nedelju 21. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na značaj pokajanja, zahvalnosti i molitve i objašnjava zašto se Božje milosrđe često prepozna tek kada čoveka stignu nevolje.
Najdublji preokreti u duši počinju onda kada čovek u nevolji prepozna poziv na pokajanje, a u danima blagostanja zaboravi da zahvali Bogu na darovima koje prima.
Vladika Nikolaj Velimirović u besedi za nedelju 21. sedmice po Duhovima, tumačeći reči psalmopojca, podseća da Božja kazna nije izraz mržnje, već očinski poziv čoveku da se vrati na pravi put.
Onaj ko u tišini noći preispita svoja dela i iskreno se pokaje može jutro dočekati rasterećen, sa radošću koja dolazi iz pomirenja sa Bogom.
Besjeda o večernjem plaču i jutarnjoj radosti
"Večerom se useljava plač a jutrom radost." (Ps. 29, 6)
Bog grdi, i Bog veseli.
Jedna pokajna pomisao već ublažava gnev Božji.
Jer se Bog ne gnevi na ljude kao što se neprijatelj gnevi, nego kao otac na svoju decu.
Njegov je gnev trenutan, Njegova milost beskonačna.
Ako večerom pogrdi, jutrom već obraduje.
Da bi Ga ljudi poznali i u grdnji i u milovanju.
O braćo moja, kad bi ljudi stalno poznavali i priznavali Boga kao dobrotvora, ne bi Ga ni znali kao karatelja i sudiju.
Gle, i Bog se više raduje, da Ga mi poznamo po milosti nego po gnjevu.
No ima ljudi vrlo neblagodarnih i nemislenih, koji se Boga nikad ne sećaju, kada Bog daje i miluje, nego Ga se samo onda sete, kada ih On počne biti i karati, bilo bolešću, ili smrću u porodici, ili neuspehom i sramom među ljudima, ili ognjem, ili mačem, ili zemljotresom, ili poplavom, ili mnogobrojnim drugim prutovima i prutićima, kojima On šiba neprobuđene, opominje neblagodarne, privodi razumu zatupele, i podseća sve i svakoga, da je On Tvorac i Gospodar i Darodavac i Sudija.
Večerom se useljava plač, a jutrom radost.
Još ove reči znače, da je noć za plač, molitvu i pokajanje, i bogorazmišljanje.
Naročito je noć za pokajanje, a pravog pokajanja nema bez plača.
Čovjek noću nesmetano misli o delima svojim, o rečima i mislima svojim, i kaje se za sve što učini protiv zakona Božjeg.
Ako čovek noću pokajnički plače, danju će se radovati, radovaće se kao novorođeni, kao okupani, kao olakšani od bremena greha.
Ako li ipak noć provodi u grehu i bezumnom veselju, osvanuće mu dan žalostan i plačevan.
“O Gospode Isuse, Spasitelju, i Učitelju naš, grdi nas, no oprosti nam, šibaj nas, no spasi nas.
Tebi slava i hvala vavek.
U besedi za sredu, 21. sedmicu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da pobeda nad zlom ne zavisi od ljudske snage, već od vere u Gospoda i života po Njegovim zapovestima.
U besedi za četvrtak 21. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da niko ne zna koliko mu je vremena ostalo za pokajanje i objašnjava zašto je odlaganje pokajanja opasna zabluda.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Budi deo Religija.rs zajednice.