
Kolumnistkinja Biljana Vilimon piše kolumnu u listu Radar upućenu bivšem predsedniku, kome poručuje da „bez vas svanulo“.
Ovo navodi jedan izvor
A nama je, bivši predsedniče, a sadašnji nepokorni građanine – bez vas svanulo.Autorka kaže da ne oseća trijumf zbog poraza, nego umor, prazninu i zbunjenost, i da joj smetaju pretnje adresanta da će se vratiti „snažniji i jači“ i pravdu uzeti u svoje ruke.
Ovo navodi jedan izvor
Ne osećam trijumf zbog vašeg poraza. Osećam umor. Prazninu. Zbunjenost. Jer, smešne su mi vaše igre, kojima pokušavate da dokažete i sebi i drugima – kako ste i dalje glavni. Čudne su mi vaše pretnje da ćete se koliko sutra vratiti snažniji i jači, tako što ćete pravdu uzeti u svoje ruke. Osećam gađenje prema svemu što radite. Gnušam se vaših jeftinih trikova, kojima pravite sliku o sebi – ne kao o gubitniku ovih izbora, već kao o žrtvi. Lakše vam je da mislite, kako su vam huligani oteli pobedu, nego da ste izbore izgubili.
Autorka opisuje da je tokom dežurstva stigao auto iz koga je izašao mladi momak, a da je zatim iz radija čula glas adresanta kojim priznaje poraz, što je izazvalo slavlje.
Ovo navodi jedan izvor
Nailazi auto. Batinaši… Auto koči. Izlazi visok, mlad momak. Čekamo napeto da izađe ostatak njegove ekipe i da krene divljanje. Ništa lepo nam ne pada na pamet, jer u zemlji, koju ste vi do nedavno vodili, a vodite je i sada kao običan građanin, podrazumeva se da sve bude nasilno, pa i ta istorijska, izborna noć. A, onda, umesto udarca pesnicom – u glavu nas udara vaš glas sa radija. Momak iz automobila, odvrće ton do daske. Priznajete poraz!!! Nastaje haos. Grlimo se. Vrištimo. Padaju poljupci. Jeste. Nije. Da li je moguće? Da nije neki trik? Jer, ko vama može da veruje? Smejemo se. Plačemo. Sloboda! Hej, sloboda! Da li je to uopšte moguće?
Autorka se u kolumni vraća na noć između petog i šestog oktobra pre dvadeset šest godina, kada je dežurala u Gradskoj skupštini, i kaže da je i tada adresant bio deo vlasti protiv koje se borila.
Ovo navodi jedan izvor
Dok stojim sa njima, u tom mraku kreću fleševi. Sadašnjost i prošlost se prepliću. Vraćam se u noć između petog i šestog oktobra pre dvadeset šest godina, kada sam dežurala u Gradskoj skupštini. I tada ste vi bili deo vlasti protiv koje smo se borili. Zar je moralo da dođe do toga, da i danas, posle toliko godina, vi ponovo budete onaj naspram koga stojimo? Pitam se – zašto smo to breme naše prošlosti, natovarili na leđa ove divne dece sa kojom večeras delim ovaj hladan pločnik?
Nailazi auto. Batinaši… Auto koči. Izlazi visok, mlad momak. Čekamo napeto da izađe ostatak njegove ekipe i da krene divljanje. Ništa lepo nam ne pada na pamet, jer u zemlji, koju ste vi do nedavno vodili, a vodite je i sada kao običan građanin, podrazumeva se da sve bude nasilno, pa i ta istorijska, izborna noć. A, onda, umesto udarca pesnicom – u glavu nas udara vaš glas sa radija. Momak iz automobila, odvrće ton do daske. Priznajete poraz!!! Nastaje haos. Grlimo se. Vrištimo. Padaju poljupci. Jeste. Nije. Da li je moguće? Da nije neki trik? Jer, ko vama može da veruje? Smejemo se. Plačemo. Sloboda! Hej, sloboda! Da li je to uopšte moguće?
Vraćam se u noć između petog i šestog oktobra pre dvadeset šest godina. I tada ste vi bili deo vlasti protiv koje smo se borili. Zar je moralo da dođe do toga, da i danas, vi ponovo budete onaj naspram koga stojimo? Pitam se – zašto smo to breme naše prošlosti, natovarili na leđa ove divne dece sa kojom večeras delim ovaj hladan pločnik?
Autorka poručuje da kada mašinerija oko adresanta oslabi, zavesa će pasti i da nijedan građanin ne sme pravdu da uzme u svoje ruke, jer pravosuđe treba da radi bez naređenja, sugestija i pritiska.
Ovo navodi jedan izvor
Sve ste to izrecitovali, pre nego što ste teškom mukom sišli sa pozornice i spustili zavesu na to veče. Sutradan ste zavesu ponovo navukli – da produžite mrak. U mraku se najbolje snalazite. Ali, kada mašinerija oko vas konačno oslabi, zavesa će pasti. Tek tad ćete shvatiti, da nijedan građanin, pa ni vi, ne sme i ne može u svoje ruke da uzme pravdu. Pravosuđe će raditi svoj posao – bez naređenja, bez sugestija i bez pritiska.
Navod, nepotvrđenoAutorka tvrdi da adresant prikazuje sebe ne kao gubitnika izbora, nego kao žrtvu kojoj su huligani oteli pobedu.
Ovaj navod prenose
Ne osećam trijumf zbog vašeg poraza. Osećam umor. Prazninu. Zbunjenost. Jer, smešne su mi vaše igre, kojima pokušavate da dokažete i sebi i drugima – kako ste i dalje glavni. Čudne su mi vaše pretnje da ćete se koliko sutra vratiti snažniji i jači, tako što ćete pravdu uzeti u svoje ruke. Osećam gađenje prema svemu što radite. Gnušam se vaših jeftinih trikova, kojima pravite sliku o sebi – ne kao o gubitniku ovih izbora, već kao o žrtvi. Lakše vam je da mislite, kako su vam huligani oteli pobedu, nego da ste izbore izgubili.
Navod, nepotvrđenoAutorka tvrdi da se narod ogadio na adresanta tokom proteklih četrnaest godina vlasti, navodeći patnju, poniženja i gubitke bliskih ljudi i dece.
Ovaj navod prenose
Tešite se, kako su izborni rezultati zabluda građana – izazvana višim silama. I kako će narod na kolenima klečati da se vi vratite. A, istina je drugačija – ogadili ste se narodu za proteklih četrnaest godina. Previše smo patili, previše smo bili poniženi i previše trauma smo preživeli. Izgubili smo bliske ljude, a ono što najviše boli, a našta ste vi imuni – izgubili smo decu. Ribnikar, Orašje, Dubona, Novi Sad… Previše je nesreća bilo pod vašom vlašću, za ovako malu zemlju. Zato naša radost još uvek nije potpuna. Predugo smo proveli u ropstvu sa vama – da bismo znali kako izgleda sloboda bez vas. Trebaće nam ozbiljna snaga da uključimo televizore i frižidere bez straha – da ćete iz njih vi iskočiti.
Navod, nepotvrđenoAutorka navodi Ribnikar, Orašje, Dubonu i Novi Sad kao mesta nesreća pod vlašću adresanta.
Ovaj navod prenose
Tešite se, kako su izborni rezultati zabluda građana – izazvana višim silama. I kako će narod na kolenima klečati da se vi vratite. A, istina je drugačija – ogadili ste se narodu za proteklih četrnaest godina. Previše smo patili, previše smo bili poniženi i previše trauma smo preživeli. Izgubili smo bliske ljude, a ono što najviše boli, a našta ste vi imuni – izgubili smo decu. Ribnikar, Orašje, Dubona, Novi Sad… Previše je nesreća bilo pod vašom vlašću, za ovako malu zemlju. Zato naša radost još uvek nije potpuna. Predugo smo proveli u ropstvu sa vama – da bismo znali kako izgleda sloboda bez vas. Trebaće nam ozbiljna snaga da uključimo televizore i frižidere bez straha – da ćete iz njih vi iskočiti.
Navod, nepotvrđenoAutorka tvrdi da je adresant nedavno održao žurku u kafiću nadomak Ribnikara samo par dana nakon tragedije.
Ovaj navod prenose
Kroz tu iznenadnu radost – provaljuje bol. Suviše smo patili da bi radost mogla da traje. Gde su sada naši mali anđeli da slave sa nama? Gde su sva ta stradala deca da zagrle svoje najbliže? Gde su svi ti mladi ljudi zbog kojih u ovoj noći slavlja – lijemo suze? Nikada tu decu niste pomenuli, za njima nikada suzu niste pustili. Vi srce nemate. Umesto srca, u vašim grudima je onaj kamen, s kojim ste nedavno pričali. I dok grad slavi, meni se pred očima, kao na traci, vrte sve vaše uvrede – ogavne i bezdušne. Žurka u kafiću nadomak Ribnikara, samo par dana nakon tragedije. Reči ocu stradalog radnika u Namenskoj, kako mu sin nije radio na modnoj pisti. Mile, čovek bez jedne ruke koji skuplja hrabrost da vam se požali da je trista dinara teve pretrplate, za njega previše. Mile, ’el sad, ’el nikad, rekao je – a vi ste se Miletu posprdno smejali. Te večeri sećam se svih vaših zlodela. A vi? Vi ste sve zaboravili.
Navod, nepotvrđenoAutorka tvrdi da je adresant u noći izbora rekao da su pobedili blokaderi, a ne studenti, iako je na izbornoj listi pisalo „Studentska lista, studenti pobeđuju“.
Ovaj navod prenose
U tom vašem priznanju da ste izbore izgubili, nije bilo iskrene čestitke pobednicima. Bilo je mržnje, ironije i laži. Ali, to je stvar vašeg zlog karaktera. To je vaše nepristajanje da budete pokorni građanin. To je ona vaša bolesna ambicija, da zauvek budete glavni. Pobedili su blokaderi, rekli ste te noći. Zar se ne stidite? Na izbornoj listi jasno je pisalo Studentska lista – studenti pobeđuju. Da li vam je zaista bilo toliko teško da tu reč prevalite preko usana? Jeste. Umesto dostojanstva, priliku ste iskoristili da panično izdeklamujete… Nije bilo Jovanjice, ni vazdušnog topa, ni helikoptera, ni naplatne rampe u Doljevcu, ni Savamale… Po toj vašoj izopačenoj logici, verovatno ni nadstrešnica u Novom Sadu nije pala, niti je tamo stradalo šesnaest nevinih ljudi. Sve su to samo fantazije nas huligana.
Navod, nepotvrđenoAutorka tvrdi da je adresant izjavio da nije bilo Jovanjice, vazdušnog topa, helikoptera, naplatne rampe u Doljevcu ni Savamale, i po toj logici ni pada nadstrešnice u Novom Sadu u kojoj je stradalo šesnaest ljudi.
Ovaj navod prenose
U tom vašem priznanju da ste izbore izgubili, nije bilo iskrene čestitke pobednicima. Bilo je mržnje, ironije i laži. Ali, to je stvar vašeg zlog karaktera. To je vaše nepristajanje da budete pokorni građanin. To je ona vaša bolesna ambicija, da zauvek budete glavni. Pobedili su blokaderi, rekli ste te noći. Zar se ne stidite? Na izbornoj listi jasno je pisalo Studentska lista – studenti pobeđuju. Da li vam je zaista bilo toliko teško da tu reč prevalite preko usana? Jeste. Umesto dostojanstva, priliku ste iskoristili da panično izdeklamujete… Nije bilo Jovanjice, ni vazdušnog topa, ni helikoptera, ni naplatne rampe u Doljevcu, ni Savamale… Po toj vašoj izopačenoj logici, verovatno ni nadstrešnica u Novom Sadu nije pala, niti je tamo stradalo šesnaest nevinih ljudi. Sve su to samo fantazije nas huligana.
Navod, nepotvrđenoAutorka piše da u priznanju poraza adresanta nije bilo iskrene čestitke pobednicima, nego mržnje, ironije i laži.
Ovaj navod prenose
U tom vašem priznanju da ste izbore izgubili, nije bilo iskrene čestitke pobednicima. Bilo je mržnje, ironije i laži. Ali, to je stvar vašeg zlog karaktera. To je vaše nepristajanje da budete pokorni građanin. To je ona vaša bolesna ambicija, da zauvek budete glavni. Pobedili su blokaderi, rekli ste te noći. Zar se ne stidite? Na izbornoj listi jasno je pisalo Studentska lista – studenti pobeđuju. Da li vam je zaista bilo toliko teško da tu reč prevalite preko usana? Jeste. Umesto dostojanstva, priliku ste iskoristili da panično izdeklamujete… Nije bilo Jovanjice, ni vazdušnog topa, ni helikoptera, ni naplatne rampe u Doljevcu, ni Savamale… Po toj vašoj izopačenoj logici, verovatno ni nadstrešnica u Novom Sadu nije pala, niti je tamo stradalo šesnaest nevinih ljudi. Sve su to samo fantazije nas huligana.
Uz svaki navod stoje mediji koji ga prenose; navod iz jednog izvora nosi ime tog medija. Slaganje medija nije nezavisna potvrda događaja.
U ovoj analizi nisu utvrđene razlike u navodima.