
Rečenice koje prenose svi mediji.
Sveta mučenica Bosiljka Pasjanska Sveta novomučenica Zlata Meglenska
Kada je Zlata jednom izašla na vodu, uhvatiše je neki Turci i odvukoše u svoju kuću. Kada joj je jedan od njih nudio da se poturči i da mu bude žena, neustrašivo je odgovorila Zlata: „ja u Hrista verujem, i njega jedinoga znam kao ženika svoga; Njega se neću odreći nikada, makar me vi i na hiljade muka metnuli i na komade isekli“.
Tekst iz 2 članka. 4 rečenice prenose svi, u 4 se razlikuju.
Srpska pravoslavna crkva i vernici danas proslavljaju Svetu mučenicu Zlatu Meglensku, Svetu mučenicu Bosiljku Pasjansku i Svete mučenike Karpa i Papilu.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Sveta mučenica Bosiljka Pasjanska
Bosiljka je živela u skromnom i blagočestivom domu porodice Rajičić, okružena ljubavlju svojih bližnjih, od najranijeg detinjstva podučavana molitvi, radu i ljubavi prema Gospodu.
Njeno siromašno selo, staro i ispunjeno istorijom, i danas je mesto gde njeno ime i priča pronalaze put do srca svakog vernika.
Bosiljkina mladost bila je posvećena porodičnim obavezama i pobožnosti – pomagala je roditeljima u svim poslovima i sa njima odlazila u crkvu na praznike.
Njeno srce posebno je plamtelo za vreme božićnih i uskršnjih praznika kada je, zajedno sa porodicom, pristupala svetom pričešću.
Njena jednostavnost i posvećenost veri postale su vidljive svima koji su je poznavali.
Na saborima i verskim okupljanjima u Gnjilanu i u manastiru Draganac, svojom skromnom lepotom privukla je pažnju mnogih, uključujući i jednog Arnautina, koji je pokušao da je nasilno privede svojoj veri i kući.
Ne želeći da se odrekne svoje vere i nasleđa, mlada Bosiljka postala je meta brutalnih napada, pokušaja zastrašivanja i fizičkog mučenja.
Odvažna i postojana, Bosiljka je odbila sve pokušaje da se pokori ili da se uda za svog nasilnika, i to s verom i hrabrošću koju retko srećemo.
Kada su je mučili žeđu, udarali i ponižavali, njen odgovor bio je jasan i postojan: „Imam svoju veru, i bolja mi ne treba, jer bolje nema.“
U poslednjem, demonskom činu okrutnosti, Arnauti su je na putu pored reke Lapušnice mučenički ubili, ali pre nego što je ispustila svoju plemenitu dušu, svedočila je rečima koje i danas odjekuju među vernicima: „Nije ovo smrt za mene, već život; vi ste u smrti, zauvek; vaše pogano pleme!“
Danas se njeni posmrtni ostaci čuvaju u crkvi u Pasjanu, a predanje o njenoj veri i stradanju prenosi se kroz pokolenja, pričama starijih meštana i fragmentima iz zapisa crkvenih duhovnika i hroničara.
Freske u crkvi svedoče o njoj, prikazujući je kao simbol vere i postojanosti, ohrabrenje za sve one koji se suočavaju sa iskušenjima i potrebom za očuvanjem identiteta i tradicije.
Molitva Svetoj novomučenici Bosiljki Pasjanskoj
Danas se vernici Srpske pravoslavne crkve mole Svetoj novomučenici Bosiljki Pasjanskoj, prizivajući njeno zastupništvo u trenucima iskušenja i tražeći snagu u njenoj veri.
Uz njenu ikonu i sveću, uzdignimo molitvu:
Tropar Svetoj novomučenici Bosiljki Pasjanskoj (glas 4)
"Devica tvoja, Isuse, Bosiljka poje krepkim glasom: tebe, Ženiče moj, ljubim i tebe tražeći sastradavam ti, i saraspinjem i sapogrebujem se krštenju tvome i stradam tebe radi da bih carstvovala u tebi, i umirem za tebe da bih živela sa tobom.
I kao žrtvu neporočnu primi mene koja ti s ljubavlju pripadam, a njenim molitvama, kao milostiv, spasi duše naše."
Njihova žitija svedoče o stradanju i nepokolebljivoj vernosti Hristu, a Crkva ih molitveno proslavlja kao primer postojanosti u veri čak i pred najtežim mukama.
Srpska pravoslavna crkva 26. oktobra, pored ostalih svetitelja, molitveno proslavlja i Svete novomučenice Zlatu Meglinsku i Bosiljku Pasjansku, dve svetiteljke koje su postradale zbog svoje vere u Hrista.
Njihova žitija svedoče o stradanju, pritiscima da se odreknu hrišćanstva i odlučnosti da ostanu verne Bogu uprkos pretnjama i mučenju.
Sveta Zlata Meglinska i Sveta Bosiljka Pasjanska zauzimaju posebno mesto u kalendaru Srpske pravoslavne crkve.
Njihovo stradanje pripada novijoj istoriji hrišćanstva, a Crkva ih čuva u molitvenom sećanju kao primere postojanosti u veri i vernosti Hristu čak i u najtežim okolnostima.
Sveta Zlata Meglinska: Devojka koja se nije odrekla Hrista
Sveta novomučenica Zlata Meglenska
Rođena u selu Slatini u Meglenskoj oblasti, od siromašnih seoskih roditelja, koji su imali još tri ćerke.
Zlata je bila krotka i pobožna devojka, mudra mudrošću Hristovom i zlatna ne samo po imenu nego i po srcu bogobojažljivom.
Imala je tri sestre, a od mladosti je bila poznata po svojoj krotosti, mudrosti i pobožnosti.
Njeno ime, koje znači zlato, kao da je odražavalo i čistotu njenog srca i duboku veru u Boga.
Njeno stradanje počelo je kada je jednog dana otišla po vodu.
Kada je Zlata jednom izašla na vodu, uhvatiše je neki Turci i odvukoše u svoju kuću.
Jedan od njih pokušao je da je prisili da se odrekne hrišćanske vere i postane njegova žena.
Zlata je odlučno odbila takav zahtev, jasno stavljajući do znanja da se neće odreći Hrista ni po cenu života.
Kada joj je jedan od njih nudio da se poturči i da mu bude žena, neustrašivo je odgovorila Zlata: „ja u Hrista verujem, i njega jedinoga znam kao ženika svoga; Njega se neću odreći nikada, makar me vi i na hiljade muka metnuli i na komade isekli“.
Tada joj dođoše roditelji njeni sa sestrama.
I rekoše joj roditelji: „kćeri naša, smiluj se sebi i nama, roditeljima svojim i sestrama, odreci se Hrista prividno, da budeš srećna i ti i mi, a Hristos je milostiv, oprostiće ti greh, učinjen u nuždi života“.
I plakahu gorko roditelji bedni i sestre i rođaci.
No viteška duša sv.
Zlate ne dade se pobediti đavolskim zamkama.
Ona odgovori roditeljima svojim: „kad me vi savetujete da se odreknem Hrista, istinitog Boga, niste više roditelji moji ni sestre moje; imam oca Gospoda Isusa Hrista, i majku Bogorodicu, i braću i sestre — svetitelje i svetiteljke“.
Tada je Turci baciše u tamnicu, gde ležaše tri meseca; i izvođahu je svaki dan i šibahu dok krv njena ne zatopi zemlju.
Najzad je obesiše strmoglav i podložiše vatru, da bi se od dima ugušila.
No Gospod beše sa Zlatom i davaše joj silu u stradanju.
Na posletku je obesiše o drvo i isekoše svu na male komade.
I tako ova mužestvena devica predade duh svoj Bogu i preseli se u rajska naselja, 1796. god.
Komade njenih moštiju razneše hrišćani po svojim domovima radi blagoslova.
Doblestvijem tvojim terpjenijem bezakonija mučitelji užasila jesi, izvolivši pače userdno za Hrista umreti, neželi studno bez krsta žiti, velikomučenice Zlato bogoizbranaja, smertiju že tvojeju vjernija svjetom ozarišasja, mučitelji že studom oblekošasja.
Mi že vjerno vopijem ti: molimsja Hristu Bogu neprestano o vsjeh nas.
Sveti mučenici Karp i Papila
Karp je bio episkop Tijatirski, a Papila đakon.
Rodom su bili iz Pergama, gde su i postradali za veru Hristovu od opakog namesnika Valerija, a u vreme carovanja Dekijeva.
Vezao ih je Valerije za konje i oterao u Sard, gde ih je bacio na ljute muke, ali anđeo Božji javio im se, iscelio ih od rana i ukrepio.
Sluga Karpov Agatodor sledovao je s velikom žalošću svome gospodaru, dok i njega nisu počeli da muče.
Potom ih je Valerije ponovo vezao za konje i iz Sarda dovukao u Pergam.
Kada su Karpa svetog vezali za drvo i toliko šibali, da su mu sve telo u rane pretvorili i krv njegova potokom zemlju napojila, nasmejao se sv.
Karp usred tih strašnih muka.
Kada su ga pitali, zašto se smeje, odgovorio je sveti mučenik, da vidi nebesa otvorena i Gospoda gde sedi na prestolu, sa heruvimima i serafimima unaokolo.
Prilikom mučenja Papile, ovaj sv. mučenik molitvom je iscelio jednog čoveka, slepog u jedno oko.
I mnogi kada su videli poverovali su u Hrista Gospoda.
Vrgnuti pred zverove mučenici su ostali nepovređeni.
Kada su ih bacili u peć ognjenu, to je video Agatonika, sestra Papilina, pa je i ona uskočila u oganj.
No oganj ih ne opali.
Najzad su ih sve mačem posekli, 251. god.
I tako su posle dobrih podviga primili venac slave u carstvu Hristovom.
Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi venac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: Njihovim molitvama spasi duše naše.
Kada su njeni roditelji i sestre došli da je vide, pokušali su da je ubede da se prividno odrekne Hrista kako bi sačuvala život.
U strahu za njenu sudbinu, molili su je da popusti, verujući da će joj Bog oprostiti ako to učini iz životne nužde.
Zlata, međutim, nije prihvatila njihov savet.
Odgovorila im je da joj više ne mogu biti duhovni oslonci ako je nagovaraju da se odrekne Hrista.
Istakla je da su joj Gospod Isus Hristos i Presveta Bogorodica duhovni roditelji, a svetitelji i svetiteljke braća i sestre.
Zbog odbijanja da se odrekne Hrista, Sveta Zlata bačena je u tamnicu, gde je provela tri meseca.
Prema žitiju, mučitelji su je svakodnevno izvodili i tukli, pokušavajući da je slome.
Pošto ni posle dugotrajnog mučenja nije odustala od svoje vere, podvrgnuta je još težim mukama.
Na kraju je, 1796. godine, ubijena na svirep način.
Hrišćani su potom uzimali delove njenih moštiju i čuvali ih u svojim domovima kao blagoslov.
Sveta Zlata Meglinska ostala je upamćena kao novomučenica koja nije poklekla ni pred pretnjama, ni pred molbama najbližih, ni pred najtežim fizičkim stradanjem.
Njeno žitije podseća na značaj postojanosti u veri i odlučnosti da se Hristu ostane veran čak i kada takva odluka nosi najteže posledice.
Sveta Bosiljka Pasjanska: Svedočanstvo nepokolebljive vere
Sveta novomučenica Bosiljka Pasjanska druga je svetiteljka čiji se spomen proslavlja 26. oktobra.
Njeno ime vezano je za Pasjane, selo na Kosovu i Metohiji, a njeno stradanje ostalo je deo duhovnog pamćenja srpskog naroda.
Kao i Sveta Zlata Meglinska, Sveta Bosiljka poštuje se kao svedok nepokolebljive vere u Hrista.
Njeno mesto u kalendaru Srpske pravoslavne crkve podseća na stradanja hrišćana koji su, suočeni sa nasiljem i pritiscima, ostali verni svojoj veri.
U tekstu na osnovu kojeg je pripremljen ovaj članak nisu navedeni detalji iz žitija Svete Bosiljke, pa ih nije moguće pouzdano izložiti bez dodatnih izvora.
Ipak, njeno poštovanje u Srpskoj pravoslavnoj crkvi svedoči o značaju koji njeno stradanje ima u crkvenom predanju.
Molitveno sećanje na dve novomučenice
Proslavljanje Svetih novomučenica Zlate Meglinske i Bosiljke Pasjanske nije samo sećanje na njihovo stradanje već i prilika da se vernici podsete na značaj vere, istrajnosti i poverenja u Boga u trenucima iskušenja.
U pravoslavnom predanju svetitelji se poštuju zbog svoje svetosti, vernosti Hristu i svedočenja da ljubav prema Bogu može ostati postojana čak i kada se čovek suoči sa pretnjama, nepravdom i nasiljem.
U čast ovih novomučenica sastavljeni su i akatisti, molitvena bogosluženja posvećena njihovom poštovanju.
Akatist Svetoj Zlati Meglinskoj recenzirao je blaženopočivši mitropolit Amfilohije, dok je akatist Svetoj Bosiljki Pasjanskoj recenzirao episkop raško-prizrenski Teodosije.
Oba akatista sastavila je monahinja Olimpijada Kadić.
Vernici im se obraćaju u molitvama, tražeći duhovnu podršku u nevoljama i iskušenjima, uz veru da se svetitelji mole Bogu za one koji ih prizivaju.
Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Budi deo Religija.rs zajednice.