
Rečenice koje prenose svi mediji.
Viši sud je te mere prvi put odobrio 12. juna 2026. godine. U merama koje su bile propisane protiv urednice i novinara Radara bilo je snimanje komunikacija u prostorijama, pa se između ostalog navode i „poslovne prostorije na prvom spratu poslovne zgrade na adresi Terazije 5 u Beogradu“, što je zapravo adresa redakcije Radara.
Osim zahteva za primenu tajnih mera, novinari Radara saznali su da je direktro BIA Vladimir Orlić koristio diskreciono pravo da odredi i desetodnevnu fizičku pratnju za pojedine članove redakcije u proteklom periodu. Direktor BIA Vladimir Orlić je 22. oktobra 2026. godine, kada je izašao poslednji broj Radara pred izbore, podneo predlog predsedniku Višeg suda u Beogradu Draganu Miloševiću da se sve mere prekinu.
U predlogu za prekid mera, koji je Orlić potpisao, navodi se: „Operativnim angažovanjem na sagledavanju bezbedonosno-interesantnih aktivnosti pomenute grupe lice ustanovili smo da podaci koji su prikupljeni dosadašnjom eksploatacijom posebnih mera ne ukazuju da je imenovani uključeni u izvršenje krivičnih dela špijunaže iz člana 315 Krivičnog zakonika Republike Srbije, shodno čemu ne postoji potreba za nastavkom primene istih mera prema navedenim licima, imajući u vidu da pomenuto ne bi donelo očekivane rezultate“.
Tekst iz 2 članka. 5 rečenica prenose svi, u 5 se razlikuju.
Direktor Bezbednosno-informativne agencije Vladimir Orlić uputio je zahtev za primenu mera tajnog nadzora protiv Vesne Mališić, glavne i odgovorne urednice Radara, kao i novinara Sandre Petrušić i Milana Radonjića, Višem sudu u Beogradu.
Tako su novinari ali i urednica Radara bili prisluškivani u prostorijama ali i praćeni fizički, objavio je Radar.
Bezbednosno-informativna agencija (BIA) tajno jeod juna do kraja oktobra ove godine nadzirala glavnu i odgovornu urednicu nedeljnika Radar Vesnu Mališić kao i novinare tog nedeljnika – Sandru Petrušić i Milana Radonjića, objavio je danas Radar.
Prema dokumentu u koji je ova redakcija imala uvid i koji je objavila, mere su obuhvatale i snimanje razgovora u prostorijama redakcije na Terazijama, što znači da su pod nadzorom praktično bili svi novinari i urednici koji tamo rade.
Viši sud je te mere prvi put odobrio 12. juna 2026. godine.
Kao osnov je navedena sumnja da urednica i novinari ugrožavaju bezbednost Srbije vršenjem krivičnog dela špijunaže iz člana 315 Krivičnog zakonika.
U merama koje su bile propisane protiv urednice i novinara Radara bilo je snimanje komunikacija u prostorijama, pa se između ostalog navode i „poslovne prostorije na prvom spratu poslovne zgrade na adresi Terazije 5 u Beogradu“, što je zapravo adresa redakcije Radara.
Kako navodi medij, urednica Radra Vesna Mališić na dnevnom nivou razgovara sa novinarima i urednicima o temama koje pripremaju, sagovornicima, dokumentima i izvorima.
O istim stvarima novinari razgovaraju i međusobno na redakcijskim sastancima i svakodnevnim susretima unutar redakcije.
„Baš zbog sumnji da je tako nešto moguće, uveli smo praksu da o osetljivim temama i izvorima razgovaramo u četiri oka, van prostorija redakcije i bez mobilnih telefona“, navodi medij.
Posebne mere popisane su i za nekoliko beogradskih ugostiteljskih objekata, za koje redakcija kaže da ih urednica i novinari ne posećuju.
Iz dokumenta se vidi da je reč o restoranima Madera, Moment, Sinđelić, Grafičar, Kalemegdanska terasa, Šeher i Franš.
Osim zahteva za primenu tajnih mera, novinari Radara saznali su da je direktro BIA Vladimir Orlić koristio diskreciono pravo da odredi i desetodnevnu fizičku pratnju za pojedine članove redakcije u proteklom periodu.
„Zanimljivo je da su posebne mere popisane i za četiri ugostiteljska objekta u Beogradu, koje glavna urednica i novinari ne posećuju“, navodi Radar.
Dan pre nego što je primena mera tajnog nadzora odobrena protiv Vesne Mališić, Milana Radonjića i Sandre Petrušić, u Radaru od 11. juna, medij je objavio tekst Milana Radonjića „Organizacija fijaska u Tivtu: Hibris hibridne pratnje“ o tome kako je „Aleksandar Vučić sa kriminalcima koje je avionom poslao u Crnu Goru, uništio ugled Srbije na Samitu EU Zapadni Balkan“.
U istom broju ovog nedeljnika nalazio se i Uvodnik glavne urednice „o paradržavi koja izvršava sva naređenja Aleksandra Vučića“, kao i tekst „Službe su imale saznanja i pre prijave nestanka Nešovića“ što je bio jedan od serije tekstova o ubistvu u restoranu „27“ i hapšenju Veselina Milića, pomoćnika direktora policije.
Posebne mere nadzora protiv Vesne Mališić, Milana Radonjića i Sandra Petrušić, koje su bile prvi put propisane 12. juna, produžavane su 15. jula, pa 9. septembra 2026. godine.
Redakcija piše da je, upravo zbog sumnje da bi mogla biti prisluškivana, ranije uvela praksu da o osetljivim temama i izvorima razgovara nasamo, van prostorija redakcije i bez mobilnih telefona.
Mere produžavane do pred izbore
Prema dokumentu koji je objavio Radar, mere su produžavane 15. jula i 9. septembra.
Direktor BIA Vladimir Orlić je 22. oktobra 2026. godine, kada je izašao poslednji broj Radara pred izbore, podneo predlog predsedniku Višeg suda u Beogradu Draganu Miloševiću da se sve mere prekinu.
Glavna urednica i novinari Radara bili su pod merama tajnog nadzora, kako se u zahtevu navodi, „zbog postojanja osnova sumnje da sprovode aktivnosti kojima se ugrožava bezbenost R.
Srbije vršenjem krivičnog dela špijunaže iz člana 315 Krivičnog zakonika“.
U predlogu za prekid mera, koji je Orlić potpisao, navodi se: „Operativnim angažovanjem na sagledavanju bezbedonosno-interesantnih aktivnosti pomenute grupe lice ustanovili smo da podaci koji su prikupljeni dosadašnjom eksploatacijom posebnih mera ne ukazuju da je imenovani uključeni u izvršenje krivičnih dela špijunaže iz člana 315 Krivičnog zakonika Republike Srbije, shodno čemu ne postoji potreba za nastavkom primene istih mera prema navedenim licima, imajući u vidu da pomenuto ne bi donelo očekivane rezultate“.
„Iako u zaglavlju piše da se od primene posebnih mera odstupa 22. oktobra, zanimljivo je da je ‘datum određivanja 3. novembar 2026’, što je bilo tek juče“, dodaju iz Radara.
Radar podseća da je dan pre nego što su mere odobrene, 11. juna, objavio broj sa tekstom Milana Radonjića o samitu EU – Zapadni Balkan u Tivtu, u kojem je pisao da je Aleksandar Vučić u Crnu Goru poveo pratnju u kojoj su bili i ljudi iz kriminalnog miljea, čime je, prema oceni autora, narušen ugled Srbije.
U istom broju objavljeni su i uvodnik Vesne Mališić o „paradržavi“ koja izvršava Vučićeva naređenja, kao i tekst iz serije o ubistvu u restoranu „27“ i hapšenju pomoćnika direktora policije Veselina Milića.
Ovo nije jedini slučaj tajnog nadzora BIA koji je Radar otkrio poslednjih dana.
Ovaj nedeljnik je 1. novembra objavio da je BIA prisluškivala pojedine tužioce Tužilaštva za organizovani kriminal i pratila njihovu imejl komunikaciju, prema nezvaničnim informacijama zbog postupka u predmetu „Nadstrešnica”.
Mere prema tužiocima, takođe formalno uvedene zbog navodne špijunaže, određivane su od aprila do oktobra, a Orlić je njihov prekid inicirao 29. oktobra, četiri dana posle izbora.
Radar je pre toga prvi objavio da je u najvećem amfiteatru Pravnog fakulteta u Beogradu pronađena oprema za audio-video snimanje, što je fakultet potvrdio.
Radar je politički nedeljnik čiji je prvi broj izašao 14. marta 2024. godine.
Pokrenula ga je praktično kompletna redakcija nedeljnika NIN, koja je početkom 2024. kolektivno napustila taj list posle promene vlasnika, uz obrazloženje da je ugrožena uređivačka nezavisnost i da se NIN gura ka „pitomijoj“ uređivačkoj politici.
Radar je poslednjih meseci objavljivao tekstove o vezama vlasti i kriminalnih klanova na osnovu Skaj prepiski, o izbornim nepravilnostima i pritiscima na birače, kao i o tajnom nadzoru tužilaca i univerzitetskih prostorija.
Nedavno smo pisali da je novi vlasnik Radara Alpac Capitala krajem oktobra najavio gašenje dnevnih novina Nova i otpuštanje honorarnih saradnika, između ostalog i Radara.
Redakcija Radara tu odluku je odbila i ocenila je kao represiju i početak gašenja nedeljnika.
Međutim, u današnjem saopštenju bord direktora ANN Srbija ipak je naveo da će štampana izdanja Danasa, Radara i Forbesa nastaviti da izlaze.
„Danas, Radar i Forbes ugledni su mediji koji proizvode visokokvalitetan sadržaj, koji publika želi i aktivno prati.
Zadržaćemo njihova štampana izdanja, unaprediti iskustvo njihovih korisnika na digitalnim platformama i uvesti premijum digitalne pretplate radi finansiranja njihovog vrhunskog novinarstva”, stoji u saopštenju.
Nije prvi put: NoviSpy u policijskoj stanici u Pirotu
Raskrikavanje je u decembru 2024. pisalo o slučaju Slaviše Milanova, novinara dimitrovgradskog portala FAR, kome je tokom informativnog razgovora u Policijskoj stanici Pirot u februaru te godine tajno instaliran špijunski softver u telefon.
Milanova je oko 11 sati prepodne zaustavila saobraćajna policija i odvela ga u stanicu, navodno na testiranje na alkohol i droge.
Testovi su bili negativni, ali je zadržan više od dva i po sata, a ljudi u civilu ispitivali su ga o novinarskom radu i finansiranju portala.
Telefon koji je na ulazu predao isključen u međuvremenu je otključan i na njega je instaliran softver.
Forenzička analiza organizacije Amnesty International pokazala je da je telefon otključan alatom izraelske kompanije Cellebrite, a da je potom instaliran do tada nepoznat softver za Android, koji su istraživači nazvali NoviSpy.
Taj softver može da preuzima fotografije i fajlove, pravi snimke ekrana, prati lokaciju i daljinski uključuje kameru i mikrofon.
Prema izveštaju Amnestija, NoviSpy je bio povezan sa IP adresama koje pripadaju BIA, a konfiguracioni podaci upućivali su na konkretnog zaposlenog u toj agenciji.
Ispostavilo se da Milanov nije bio jedina meta.
Isti izveštaj dokumentovao je da je špijunski softver na sličan način instaliran na telefone više aktivista, među kojima su Nikola Ristić, Ivan Bjelić i Ivan Milosavljević Buki, uglavnom tokom razgovora u prostorijama BIA, i ocenio da je reč o sistemskoj zloupotrebi tehnologije nadzora.
Pegasus i nova verzija NoviSpy-ja
U februaru 2025. dve novinarke Balkanske istraživačke mreže (BIRN) dobile su putem Vibera poruke sa srpskog broja registrovanog kod Telekoma Srbija, za koje je bezbednosna laboratorija Amnestija utvrdila da su bile pokušaj zaražavanja telefona špijunskim softverom Pegasus izraelske kompanije NSO Group.
Najveći talas do sada otkriven je ove jeseni.
Početkom septembra Citizen Lab sa Univerziteta u Torontu potvrdio je da je telefon jednog studentskog aktiviste bio zaražen Pegasusom od decembra 2025. do januara 2026. godine, dok je Amnesty na još dva uređaja pronašao novu verziju NoviSpy-ja.
Prema podacima SHARE Fondacije, meta naprednih špijunskih softvera tokom 2026. bilo je najmanje 14 osoba povezanih sa studentskim pokretom, civilnim društvom i opozicijom, među kojima su i jedan poslanik i jedan lokalni odbornik.