Preskoči na sadržaj
NarativVestiMrežaMedijiManifest
Lat
Sve vesti

IzboriPrvi objavio NIN, 28. okt, 09:00 · poslednji 28. okt, 09:00

Ana Brnabić, predsednica Skupštine u tehničkom mandatu, za NIN: Ne plašimo se progona, nastavljamo političku borbu!

1 medij · 2 teksta · 1 izvorni Istraži mrežu
Foto iz članka: NIN
Pregled vesti

Hronologija

  1. 09:00
    NIN (otvara se u novom prozoru) prvi objavio
    Ana Brnabić, outgoing Speaker of the National Assembly, tells NIN: We are not afraid of persecution; we will continue the political fight!
    Ana Brnabić, outgoing Speaker of the National Assembly, tells NIN: We are not afraid of persecution; we will continue the political fight! |In light of the recently concluded elections and the forthcoming constitutional… Ceo tekst

    Ana Brnabić, outgoing Speaker of the National Assembly, tells NIN: We are not afraid of persecution; we will continue the political fight!

    |In light of the recently concluded elections and the forthcoming constitutional deadlines for forming a new convocation of the National Assembly, Serbia finds itself at its most politically sensitive moment since the changes of 10/05/2000 (the overthrow of Slobodan Milošević). After years of tension and a public focus on the rule of law and the fight against corruption, the election results have raised many questions about the country’s future direction. In an interview with NIN, the outgoing Speaker of the National Assembly, Ana Brnabić, speaks about the election results, the process of the peaceful transfer of power, the internal consolidation of the Serbian Progressive Party, and the challenges facing the judiciary, the media and the political system as a whole.

    Let me begin, within the scope of your previous responsibilities as head of parliament, with the legal and constitutional deadlines. When can the convening and constitution of the new National Assembly realistically be expected? Claims and speculation have already emerged in public and from political opponents that your party could obstruct those processes and delay the handover of duties. Is there any truth in such allegations?

    Absolutely not. They are nothing more than fabrications. You know, just as some people spent months saying and convincing the public that we would never recognise the election results, and that Aleksandar Vučić and the Serbian Progressive Party would not hand over power without bloodshed and unrest, the opposite proved to be true in the end. On election night, at around 9:30 p.m., President Vučić, on the basis of a clear and representative sample, saw that there was no chance of us winning those elections. At a moment when no one else had yet come forward with official estimates, he addressed the citizens of Serbia and said openly: “Based on the sample I reviewed, we lost the election; I congratulate the winner.” So, everything he announced, he did exactly as he said.

    So now as well, I am stating clearly and unequivocally: there is no obstruction on our part, nor will there be. We firmly believe that it is extremely important for the state institutions to be formed as soon as possible, so that the country can continue to live and work without disruption. In that sense, we will be fully constructive. We will file no objections or legal obstacles. We expect the Republic Electoral Commission to announce the final election results as soon as possible. From that moment, the constitutional 30-day deadline for constituting the National Assembly begins to run.

    We will be there, we will take up our parliamentary mandates, and we will fight institutionally in the National Assembly of the Republic of Serbia. We are extremely grateful for the trust of nearly 1.8 million citizens who voted for the “Aleksandar Vučić – United Serbia” list.

    We are grateful to them for giving us the opportunity to serve as members of parliament and to fight from the parliamentary benches for the Serbia as we see it: peaceful, stable, a Serbia of dialogue, strong institutions and economic strength.

    Could you personally, or your party, have anticipated such an election outcome? It is clear that two days are not enough for any deep scientific or sociological analysis, but with this short distance in time, where do you believe you made the key mistakes as the government?

    I will speak in my personal capacity, as Ana Brnabić, and not necessarily on behalf of the entire party, of which I remain a proud member and will continue to be. I will make just one brief digression: I must stress that, at this moment, the Serbian Progressive Party is practically the only political force defending parliamentary democracy in Serbia.

    The classic political system as we know it has almost disappeared; all the other traditional parties have either been marginalised or vanished, while we still do not clearly know what the new student list represents in programmatic and ideological terms. So, in the National Assembly, our parliamentary group will be the only defender of parliamentary democracy as it is known in the civilised world. What happens next, we shall see.

    As for the election results themselves, for me personally they came as an enormous surprise. I accept them fully. The will of the people is sacred to us. I understand that people voted against us, and it is entirely clear to me that we made mistakes. Anyone who works makes mistakes. After 14 years in power, it is entirely natural and psychologically understandable that people want a certain change.

    However, what I still do not understand is the following: that in a country that is economically prosperous, where average salaries have exceeded 1,000 euros, where the average net salary is expected to reach 1,200 euros in December, where the minimum wage has risen to nearly 600 euros, and unemployment has fallen to a historic 7.2 per cent, where you see tangible progress at every turn, new railway lines and motorways — that in such a country people would vote for the opposing option without even knowing exactly what they were voting for. That is something I found impossible to predict.

    I think many will come to regret this choice. I understand when people voted against the government in 2000, when the country was under complete isolation and people were out of work. But today, I believe responsible people should have voted for something. Citizens who supported the alternative did not vote for clear programmes and plans, because that list had none; often, they did not even know which names were on those lists. Nevertheless, that is the majority will in Serbia, and we respect that will unconditionally.

    For more than two years now, Serbian society has been functioning under exceptionally strong political and social tensions. Everything escalated after the collapse of the canopy in Novi Sad, from which an intense political campaign developed focused on the issue of corruption. Do you believe you paid the political price precisely because of the perception that corruption is widespread in society?

    Yes, certainly we did. I think that media and political campaign, which has in fact lasted for more than a decade, was directed primarily against Aleksandar Vučić and his family, and consequently against our entire party. That campaign was so severe and intense that it became almost impossible to fight it effectively.

    On the other hand, I am proud of the fact that throughout all these years we never shut down media outlets. Quite the opposite — never before have so many media outlets with different political views and editorial concepts been launched in Serbia. In such an environment, it was impossible to respond to every falsehood that was circulated.

    Just look at the lies spread in the run-up to the elections: it was repeatedly claimed that we would not recognise the results and that we would not hand over power peacefully. When it turned out that was not true, we heard no apology or acknowledgement of a mistaken assessment.

    We paid the price for disinformation on social media, as well as for the continuous criminalisation and dehumanisation of Aleksandar Vučić and all of us. That strategy has clearly produced results. Today I saw a quotation on social media that vividly describes the situation.

    People are feeding off the thesis: “We all know how much was stolen in the construction of motorways and railways, everything was three times more expensive, so now for the same money we will get three times more roads.” I am very interested to see how the new government will explain it to citizens when there are not three times more roads and railways — and there will not be, simply because those projects were not corrupt, but were carried out at real market and construction prices.

    All of it was a carefully designed political construct. Clearly, we failed to respond to it adequately. We believed that citizens primarily saw tangible results and would not believe simple accusations, but it turned out that a huge number of people did believe those narratives.

    Why did Serbia, during your term and in previous years, fail to establish a functional and independent judiciary, above all an effective and impartial prosecution service?

    On our side, we did everything we could. It is interesting that all those who are today lecturing us on the rule of law voted during the election campaign or in parliament precisely against the constitutional amendments in the area of the judiciary.

    As prime minister, I worked on those constitutional amendments for more than two years in direct cooperation with the Council of Europe, the European Commission and the Venice Commission, with a clear goal: the complete depoliticisation of the judiciary.

    I sincerely believed that only an independent and depoliticised judiciary could protect us, on the day when we were no longer in power, from potential revenge and so-called “revolutionary justice”. Today, just 48 hours after the election, we are already witnessing signs of revolutionary terror.

    Although the Constitution guarantees that judges elect judges and prosecutors elect prosecutors, those who won the election are already announcing the dissolution and replacement of members of the High Judicial Council and the High Prosecutorial Council, and the appointment of politically suitable personnel. That is not the rule of law; it is its direct negation.

    We fought against such pressures even within our own party, because many were hesitant to grant so much autonomy to the judiciary. Nevertheless, most of us believed in building strong and independent institutions.

    Do you personally feel that, in the area of the legal order, you still fell short as a government?

    When we talk about law, the rule of law and media freedoms, I do not think we fell short in the way it is presented in public. Just look at the media landscape: all media outlets, including N1, Nova S and publications such as Vreme or Radar, were able to report freely and criticise the government without any bans. They were invited to all press conferences, and we patiently answered every question asked.

    By contrast, look at what has happened in the past 24 to 48 hours. We have witnessed attacks on the newsroom of Informer, a lynching to which the institutions did not react adequately, as well as the vandalising of the newsroom of Večernje novosti. Aleksandar Vučić made a good point: in just one day, the new majority has shown a level of intolerance that we did not demonstrate throughout all 14 years in power.

    If we fell short anywhere, it was in the fact that we sometimes tolerated violations of the law and the Constitution by certain judges and prosecutors who openly engaged in political activism. We did not want to dismiss them, so that it would not be interpreted as a political purge. In doing so, we may have made a concession at the expense of the consistent application of the law, out of a desire to show a high level of democratic tolerance.

    Today, we are witnessing something entirely different, the opposite of any kind of tolerance. My phone is ringing literally every 30 seconds because our private phone numbers have been publicly posted on social media and so-called student portals. Since the results were announced, I have been facing the gravest threats and insults — messages saying that they will kill us, and the most appalling insults directed at my identity and background. So that is what this much-announced “revolutionary justice” looks like in practice.

    What emotions and reactions does such an atmosphere provoke in you?

    It gives me an absolute and unshakable determination to continue fighting for a normal, decent and orderly Serbia. What some people are now going through is something no one in any civilised country should be subjected to.

    I am proud that the citizens of Serbia did not feel such revenge during the 14 years of our rule.

    When I joined the government in 2016 at the invitation of Aleksandar Vučić, and then joined the Serbian Progressive Party in 2019, one of the main reasons was precisely that no one was removed in a vengeful manner. Incumbent officials and independent bodies, such as independent commissioners elected during the previous government — Rodoljub Šabić or Saša Janković — remained in their positions until the end of their mandates.

    The staff we found in the state administration continued to work as normal. We did not carry out acts of revenge. I hope citizens will not have to watch the return of such a practice under the new circumstances.

    This raises the question of the future action and consolidation of the Serbian Progressive Party. Many analysts point out that, during its long period in power, the party became alienated from the people, above all because of local officials and so-called “local power brokers” who governed their communities poorly. Are you planning a clear-out in your own ranks?

    Our number one obligation at this moment is to stand by our people and their families, who are facing serious pressure. There are situations where, in certain places such as Gornji Milanovac, our members were not allowed to mark the party’s patron saint’s day, Sveta Petka (St Petka, a Serbian Orthodox religious observance), in peace. That is a precedent not seen in decades.

    We certainly understand that mistakes were made, especially at the local level. Aleksandar Vučić has spoken about that openly and publicly on several occasions. There were individuals who behaved arrogantly, acted like local sheriffs, and lost touch with reality and with citizens’ needs.

    There was a plan to replace 50 to 60 per cent of local officials, but clearly we did not manage to carry out all those changes in time, and the citizens punished us for that. I personally visited municipalities where people wanted to speak to us, to hear Aleksandar Vučić, but no longer wanted to see certain local municipal presidents or mayors. That is certainly part of the price we paid in these elections.

    However, now is not the time for internal purges while our members are exposed to pressure. At present, the most important thing is to preserve stability, calm things down, and ensure safety for everyone. I do not understand why someone who has won an election behaves in this way. If this is how they behave in victory, how would they behave in defeat?

    I always answer the phone and speak to those people who call and threaten. It is better for me to take those blows, because after 10 years in politics I am used to pressure, than for anyone to take it out on people who cannot endure it. I ask them: “You won, congratulations, so why, instead of celebrating, are you threatening and insulting people?” It is time for all of us to return to basic humanity and responsibility.

    Another frequent criticism levelled at your government for years was the claim of pronounced partitocracy, that is, the widespread belief that it was impossible to get a job or be promoted in state bodies and the public sector without a party membership card. How do you respond to those accusations?

    I strongly disagree with that thesis and I never will agree with it, because I know the facts say otherwise. Above all, we reduced unemployment in Serbia from a previous 26 per cent to 7.2 per cent. Anyone who wanted to work had the opportunity to find employment on the market.

    The problem is that, in our society, there is still a habit and a desire to work in the public sector and state administration at all costs, rather than in the private economy. We appointed a young expert from the private sector, Milan Bosnić, to head the National Employment Service, and he is not a party member at all. He was brought in precisely to introduce new energy, so that the service would operate proactively like modern job centres around the world and offer jobs to people without any political conditioning.

    Of course, there were those who wanted only a state job at any cost, and from that drew the conclusion that they needed a party membership card.

    Aleksandar Vučić said clearly during the campaign that asking for a party membership card for employment constitutes a criminal offence and that those responsible should be held accountable.

    Walk through state institutions today and you will see how many people are employed there who have never been members of our party. In my office and in the Assembly, many professionals worked without any party affiliation.

    In a country where you have secured hundreds of thousands of new jobs in the private sector, stories about general dependence on a party card simply do not hold up. What is more, we had situations in which representatives of major foreign companies openly supported our opposition, which only shows the degree of freedom in which they operated.

    Are you personally afraid of the announced lawsuits, investigations and possible political and legal persecution after the official handover of power?

    There are already accusations from some quarters that documentation is being removed from institutions.

    Stories about removing documentation are complete nonsense. In all those institutions, there are people working with different political beliefs, and it would be impossible to hide anything even if someone wanted to.

    As for persecution, I am absolutely not afraid. I have done nothing illegal or wrong. Since entering politics, I have devoted my entire life to helping Serbia move forward. With my team, I introduced e-government, digitalised state services, built science and technology parks, the first State Data Centre, established infrastructure for the development of artificial intelligence, and worked tirelessly with businesspeople and citizens.

    As Speaker of parliament, I respected the opposition to the fullest extent and enabled them to participate in the legislative process.

    I know how President Vučić and I worked, and I know the results we have left behind. If this country has a genuine rule of law, we will be completely free and proud people. Do I expect politically motivated pressure and attempts at persecution? Yes, I am aware that there will be such attempts, but I have no fear at all. Let them come and examine everything that interests them; the truth always comes out in the end.

    Thank you for this interview.

    Thank you. I am especially grateful for your professionalism and for not cancelling this interview. I must note that you are among the few who kept to the scheduled conversation, given that many others cancelled my participation in conferences and appearances in programmes over the past two days because of pressure and fear. That says a great deal about the current atmosphere. Once again, thank you for the opportunity.

  2. 09:00
    NIN (otvara se u novom prozoru)
    Ana Brnabić, predsednica Skupštine u tehničkom mandatu, za NIN: Ne plašimo se progona, nastavljamo političku borbu!
    14.10. 2026. „Studentska lista će uvesti stručnost i profesionalizam u upravljanju državom, a kadrovi će se birati na javnim konkursima.” U svetlu tek završenih izbora i predstojećih ustavnih rokova za formiranje novog… Ceo tekst

    14.10.

    2026.

    „Studentska lista će uvesti stručnost i profesionalizam u upravljanju državom, a kadrovi će se birati na javnim konkursima.”

    U svetlu tek završenih izbora i predstojećih ustavnih rokova za formiranje novog saziva Narodne skupštine, Srbija se nalazi u politički najosetljivijem političkom trenutku od petooktobarskih promena 2000. godine. Nakon višegodišnjeg perioda tenzija i usmerenosti javnosti na pitanja vladavine prava i borbe protiv korupcije, izborni rezultati otvorili su mnoga pitanja o budućem pravcu zemlje. U razgovoru za NIN, dosadašnja predsednica Narodne skupštine Ana Brnabić govori o izbornim rezultatima, procesu mirne tranzicije vlasti, unutrašnjoj konsolidaciji Srpske napredne stranke, kao i o izazovima sa kojima se suočavaju pravosuđe, mediji i politički sistem u celini.

    14.10.

    2026.

    „Studentska lista će uvesti stručnost i profesionalizam u upravljanju državom, a kadrovi će se birati na javnim konkursima.”

    Najpre bih vas, iz opsega vaše dosadašnje nadležnosti na čelu parlamenta, pitala za zakonske i ustavne rokove. Kada se realno može očekivati sazivanje i konstituisanje nove Narodne skupštine? U javnosti i od strane političkih protivnika već su se pojavile tvrdnje i spekulacije da bi vaša stranka mogla opstruisati te procese i odlagati primopredaju dužnosti. Da li ima istine u takvim navodima?

    Apsolutno ne. To su najobičnije konstrukcije. Znate, kao što su pojedini mesecima pričali i ubeđivali javnost kako mi nikada nećemo priznati rezultate izbora, te da Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka neće predati vlast bez prolivanja krvi i nemira, na kraju se ispostavilo suprotno. Predsednik Vučić je te izborne večeri, praktično već oko pola deset, na osnovu čistog i reprezentativnog uzorka video da ne postoji šansa da mi dobijemo te izbore. U trenutku kada niko drugi još uvek nije izlazio sa zvaničnim procenama, on se obratio građanima Srbije, otvoreno rekao: „Po uzorku koji sam gledao, izgubili smo izbore, čestitam pobedniku.” Dakle, sve što je najavio, tačno tako je i uradio.

    Tako i sada jasno i nedvosmisleno poručujem: sa naše strane ne postoji nikakva opstrukcija, niti će je biti. Mi duboko verujemo i smatramo da je od izuzetnog značaja da se državne institucije što pre formiraju, kako bi zemlja nastavila neometano da živi i radi. U tom smislu bićemo u potpunosti konstruktivni. Nećemo ulagati nikakve prigovore niti pravne prepreke. Očekujemo da Republička izborna komisija u najkraćem mogućem roku saopšti konačne izborne rezultate. Od tog trenutka počinje da teče ustavni rok od 30 dana za konstituisanje Narodne skupštine.

    Mi ćemo biti tamo, preuzećemo naše poslaničke mandate i boriti se institucionalno u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Izuzetno smo zahvalni na poverenju skoro 1,8 miliona građana koji su dali svoj glas za listu „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija”.

    Zahvalni smo im što su nam dali priliku da budemo narodni poslanici i da se sa poslaničkih klupa borimo za Srbiju onakvu kakvu je mi vidimo: mirnu, stabilnu, Srbiju dijaloga, jakih institucija i ekonomski snažnu.

    Da li ste lično ili kao partija mogli da anticipirate ovakav izborni ishod? Jasno je da dva dana nisu dovoljna za neku dubinsku naučnu i sociološku analizu, ali nakon ovog vremenskog odmaka, gde smatrate da ste kao vlast napravili ključne greške?

    Govoriću u svoje lično ime, kao Ana Brnabić, a ne nužno u ime čitave stranke čiji sam i dalje ponosni član i to ću ostati. Napraviću samo jednu malu digresiju: moram da naglasim da je Srpska napredna stranka u ovom trenutku praktično jedina politička snaga koja brani parlamentarnu demokratiju u Srbiji.

    Klasični politički sistem kakav poznajemo gotovo je nestao, sve ostale tradicionalne stranke su marginalizovane ili nestale, dok za novu studentsku listu još jasno ne znamo šta u programskom i ideološkom smislu predstavlja. Tako da će u Narodnoj skupštini naša poslanička grupa biti jedini branilac parlamentarne demokratije kakva je poznata u civilizovanom svetu, a šta će se dalje dešavati – videćemo.

    Što se tiče samih izbornih rezultata, za mene lično oni su bili ogromno iznenađenje. Prihvatam ih u potpunosti. Narodna volja je za nas svetinja. Razumem da su ljudi glasali protiv nas i potpuno mi je jasno da smo pravili greške. Ko radi, taj i greši. Nakon 14 godina na vlasti, sasvim je prirodno i psihološki razumljivo da ljudi žele određenu promenu.

    Međutim, ono što mi ni danas nije razumljivo jeste sledeće: da u zemlji koja je ekonomski prosperitetna, gde su prosečne plate prešle 1.000 evra, gde se očekuje da u decembru neto prosečna plata dostigne 1.200 evra, gde je minimalna zarada došla na blizu 600 evra, a nezaposlenost pala na istorijskih 7,2%, gde na svakom koraku vidite konkretan napredak, nove pruge i auto-puteve – da u takvoj zemlji ljudi izglasaju opciju protiv, a da pri tome ne znaju tačno za šta glasaju. To je nešto što mi je bilo nemoguće da predvidim.

    28.10.

    2026.

    Integralni tost, avokado, jaja i povrće: nutricionistkinja otkriva večeru koju sprema za 10 minuta kada nema energije za dugo kuvanje.

    Mislim da će se mnogi pokajati zbog ovog izbora. Razumem kada se glasalo protiv 2000. godine, kada je zemlja bila pod potpunom izolacijom i kada su ljudi bili bez posla. Ali danas, verujem da su odgovorni ljudi morali da glasaju za nešto. Građani koji su podržali alternativu nisu glasali za jasne programe i planove jer ih ta lista nije ni imala, već često nisu znali ni koja imena se nalaze na tim listama. Ipak, to je većinska volja Srbije i mi tu volju bezuslovno poštujemo.

    Društvo u Srbiji već duže od dve godine funkcioniše pod izuzetno snažnim političkim i društvenim tenzijama. Sve je eskaliralo nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu, odakle se razvila intenzivna politička kampanja fokusirana na temu korupcije. Da li smatrate da ste platili političku cenu upravo zbog stvorene percepcije o raširenoj korupciji u društvu?

    Da, svakako da jesmo. Mislim da je ta medijska i politička kampanja, koja zapravo traje duže od decenije, bila prvenstveno usmerena protiv Aleksandra Vučića i njegove porodice, a posledično i protiv čitave naše stranke. Ta hajka je bila toliko teška i intenzivna da je postalo gotovo nemoguće efikasno se boriti protiv nje.

    Sa druge strane, ponosna sam na činjenicu da mi tokom svih ovih godina nikada nismo zatvarali medije. Upravo suprotno – nikada se u Srbiji nije otvorilo više medija sa različitim političkim stavovima i uređivačkim konceptima. U takvom okruženju bilo je nemoguće odgovoriti na svaku neistinu koja se plasirala.

    Pogledajte samo laži koje su plasirane uoči samih izbora: ponavljano je da nećemo priznati rezultate i da nećemo mirno predati vlast. Kada se pokazalo da to nije tačno, nismo čuli nikakvo izvinjenje niti priznanje pogrešne procene.

    Platili smo cenu dezinformacija na društvenim mrežama, kao i kontinuirane kriminalizacije i dehumanizacije Aleksandra Vučića i svih nas. Ta strategija je očigledno dala rezultat. Danas sam na društvenim mrežama videla jedan citat koji slikovito opisuje situaciju.

    Parazitira se na tezi: „Svi znamo koliko se kralo na izgradnji auto-puteva i železnica, sve je bilo tri puta skuplje, pa ćemo sada za isti novac dobiti tri puta više puteva.” Baš me zanima kako će nova vlast objasniti građanima kada ne bude tri puta više puteva i železnica – a neće ih biti, jednostavno zato što ti poslovi nisu bili koruptivni, već su rađeni po realnim tržišnim i građevinskim cenama.

    30.10.

    2026.

    Poruke iz Brisela najavljuju podršku reformama. Sagovornici NIN-a objašnjavaju šta bi moglo da ubrza evropski put Srbije posle izbora.

    Sve je to bila dobro osmišljena politička konstrukcija. Mi očigledno nismo uspeli da na nju odgovorimo na adekvatan način. Smatrali smo da građani prvenstveno vide opipljive rezultate i da ne veruju u proste optužbe, ali se ispostavilo da je ogroman broj ljudi poverovao u te narative.

    Zbog čega Srbija tokom vašeg mandata i prethodnih godina nije uspela da uspostavi funkcionalno i nezavisno pravosuđe, pre svega efikasno i nepristrasno tužilaštvo?

    Mi smo sa svoje strane dali maksimum. Zanimljivo je da su svi ovi koji nam danas drže lekcije o vladavini prava tokom izborne kampanje ili u parlamentu glasali upravo protiv izmena Ustava u oblasti pravosuđa.

    Na tim ustavnim amandmanima sam kao predsednica Vlade radila više od dve godine u direktnoj saradnji sa Savetom Evrope, Evropskom komisijom i Venecijanskom komisijom, sa jasnim ciljem – potpunom depolitizacijom pravosuđa.

    Iskreno sam verovala da nas jedino nezavisno i depolitizovano pravosuđe može zaštititi onog dana kada više ne budemo na vlasti od potencijalnog revanšizma i takozvane „revolucionarne pravde”. Danas, svega 48 sati nakon izbora, mi već prisustvujemo nagoveštajima revolucionarnog terora.

    Iako su Ustavom obezbeđene garancije da sudije biraju sudije, a tužioci tužioce, oni koji su pobedili na izborima već najavljuju raspuštanje i smenu članova Visokog saveta sudstva i Visokog saveta tužilaštva, te postavljanje politički podobnih kadrova. To nije vladavina prava, to je njena direktna negacija.

    Borili smo se protiv takvih pritisaka i unutar sopstvene stranke, jer su mnogi oklevali da prepuste toliku samostalnost pravosuđu. Ipak, većina nas je verovala u izgradnju jakih i samostalnih institucija.

    Imate li lični utisak da ste u domenu pravnog poretka ipak podbacili kao vlast?

    Kada govorimo o pravu, vladavini prava i medijskim slobodama, ne mislim da smo podbacili na način na koji se to u javnosti predstavlja. Pogledajte samo medijsku sliku: svi mediji, uključujući N1, Novu S, listove poput “Vremena” ili “Radara”, mogli su slobodno da izveštavaju i kritikuju vlast bez ikakvih zabrana. Pozivani su na sve konferencije za štampu i strpljivo smo odgovarali na svako postavljeno pitanje.

    Nasuprot tome, vidite šta se dešava u poslednjih 24 do 48 sati. Prisustvovali smo napadima na redakciju “Informera”, linču na koji institucije nisu adekvatno reagovale, kao i razbijanju redakcije “Večernjih novosti”. Aleksandar Vučić je dobro primetio: nova većina je za samo jedan dan pokazala nivo netolerancije kakav mi nismo demonstrirali tokom svih 14 godina vlasti.

    Ako smo negde podbacili, to je u tome što smo ponekad tolerisali kršenje zakona i Ustava od strane pojedinih sudija i tužilaca koji su se otvoreno bavili političkim aktivizmom. Nismo želeli da ih smenjujemo kako se to ne bi tumačilo kao politička čistka, čime smo možda napravili ustupak na štetu dosledne primene zakona, a u želji da pokažemo visok nivo demokratske tolerancije.

    Danas prisustvujemo nečemu sasvim drugom, suprotnom od bilo kakve tolerancije. Moj telefon zvoni doslovno na svakih 30 sekundi jer su naši privatni brojevi javno objavljeni na društvenim mrežama i takozvanim studentskim portalima. Od trenutka kada su objavljeni rezultati, suočavam se sa najtežim pretnjama i uvredama – porukama da će nas ubijati, najgroznijim uvredama na račun mog identiteta i porekla. Eto, tako u praksi izgleda ta najavljivana „revolucionarna pravda”.

    Kakve emocije i reakciju u vama izaziva takva atmosfera?

    U meni to budi apsolutnu nepokolebljivost da nastavim da se borim za normalnu, pristojnu i uređenu Srbiju. Ovo kroz šta pojedini ljudi sada prolaze niko u jednoj civilizovanoj zemlji ne bi smeo da doživljava.

    Ponosna sam na to što građani Srbije takav revanšizam nisu osećali tokom 14 godina naše vlasti.

    Kada sam 2016. godine ušla u Vladu na poziv Aleksandra Vučića, a potom se 2019. priključila Srpskoj naprednoj stranci, jedan od glavnih razloga bio je upravo taj što niko nije revanšistički sklanjan. Zatečeni funkcioneri i nezavisna tela, poput nezavisnih poverenika biranih u vreme prethodne vlasti – Rodoljuba Šabića ili Saše Jankovića – ostajali su na svojim funkcijama do kraja mandata.

    Zatečeni kadar u državnoj administraciji nastavio je normalno da radi. Nismo sprovodili revanšizam. Nadam se da građani neće morati da gledaju povratak takve prakse pod novim okolnostima.

    Postavlja se pitanje daljeg delovanja i konsolidacije Srpske napredne stranke. Mnogi analitičari ističu da se stranka tokom dugogogodišnje vlasti odrodila od naroda, pre svega zbog lokalnih funkcionera i takozvanih „lokalnih moćnika” koji su loše upravljali svojim sredinama. Da li planirate pročišćenje u sopstvenim redovima?

    Naša obaveza broj jedan u ovom trenutku jeste da budemo uz naše ljude i njihove porodice koje se suočavaju sa ozbiljnim pritiscima. Imate situacije gde u pojedinim mestima, poput Gornjeg Milanovca, našim članovima nije bilo omogućeno da u miru obeleže stranačku slavu Svetu Petku, što je presedan kakav nije viđen decenijama.

    Svakako razumemo da je bilo grešaka, naročito na lokalnom nivou. Aleksandar Vučić je o tome više puta otvoreno i javno govorio. Bilo je pojedinaca koji su se ponašali bahato, ponašali se kao lokalni šerifi i izgubili kontakt sa realnošću i potrebama građana.

    Postojao je plan da se promeni 50 do 60 odsto lokalnih funkcionera, ali očigledno nismo stigli da sve te promene sprovedemo na vreme i građani su to kaznili. Lično sam obilazila opštine gde su ljudi želeli da razgovaraju sa nama, da čuju Aleksandra Vučića, ali nisu želeli više da vide pojedine lokalne predsednike opština ili gradonačelnike. To je svakako cena koju smo platili na ovim izborima.

    Međutim, sada nije trenutak za unutrašnje čistke dok su naši članovi izloženi pritiscima. Trenutno je najvažnije da sačuvamo stabilnost, stanemo na loptu i obezbedimo sigurnost za sve ljude. Nije mi jasno zašto se neko ko je pobedio na izborima ponaša na ovakav način. Ako se ovako postupa u pobedi, kako bi se postupalo u porazu?

    Uvek se javljam na telefon i razgovaram sa tim ljudima koji zovu i prete. Bolje je da ja primam te udarce jer sam tokom deset godina u politici navikla na pritiske, nego da se iko iživljava nad ljudima koji to ne mogu da podnesu. Pitam ih: „Pobedili ste, čestitamo, zašto umesto slavlja pretite i vređate?” Vreme je da se svi vratimo elementarnoj ljudskosti i odgovornosti.

    Još jedna česta zamerka koja se godinama stavljala na teret vašoj vlasti jeste tvrdnja o izraženoj partokratiji, odnosno uverenju u javnosti da se u državnim organima i javnom sektoru nije moglo zaposliti niti napredovati bez stranačke kartice. Kako odgovarate na te optužbe?

    Sa tom tezom se duboko ne slažem i nikada se neću složiti, jer znam da činjenice govore drugačije. Pre svega, nezaposlenost u Srbiji smo spustili sa nekadašnjih 26 odsto na 7,2 odsto. Svako ko je želeo da radi imao je mogućnost da pronađe zaposlenje na tržištu.

    Problem je što u našem društvu i dalje postoji navika i želja da se po svaku cenu radi u javnom sektoru i državnoj upravi, umesto u privatnoj privredi. Na čelo Nacionalne službe za zapošljavanje doveli smo mladog stručnjaka iz privatnog sektora, Milana Bosnića, koji uopšte nije član stranke. Doveden je upravo da unese novu energiju, da služba radi proaktivno poput modernih „džob centara” u svetu i da nudi poslove ljudima bez ikakvih političkih uslovljavanja.

    Naravno, bilo je onih koji su po svaku cenu želeli isključivo državni posao, pa su iz toga izvodili zaključak da im je potrebna stranačka knjižica.

    Aleksandar Vučić je u kampanji jasno rekao da traženje stranačke knjižice za zaposlenje predstavlja krivično delo i da za to treba odgovarati.

    Prošetajte danas kroz državne institucije i videćete koliko je tamo zaposleno ljudi koji nikada nisu bili članovi naše stranke. U mom kabinetu i u Skupštini radili su mnogi profesionalci bez ikakve stranačke pripadnosti.

    U zemlji u kojoj obezbedite stotine hiljada novih radnih mesta u privatnom sektoru, priče o opštoj uslovljenosti stranačkom karticom jednostavno ne stoje. Štaviše, imali smo situacije da predstavnici velikih stranih kompanija otvoreno podržavaju našu opoziciju, što samo pokazuje u kakvom su slobodnom ambijentu poslovali.

    Da li se lično plašite najavljenih tužbi, istraga i mogućeg političko-pravnog progona nakon zvanične primopredaje vlasti?

    Iz pojedinih krugova već stižu optužbe da se u institucijama sklanja dokumentacija.

    Priče o sklanjanju dokumentacije su najobičnije besmislice. U svim tim institucijama rade ljudi različitih političkih uverenja i nemoguće bi bilo bilo šta sakriti sve i da neko to želi.

    Što se tiče progona, apsolutno se ne plašim. Ništa nezakonito niti loše nisam uradila. Otkako sam ušla u politiku, čitav svoj život posvetila sam tome da Srbija napreduje. Sa svojim timom uvela sam elektronsku upravu, digitalizovala državne servise, izgradila naučno-tehnološke parkove, prvi Državni data centar, uspostavila infrastrukturu za razvoj veštačke inteligencije i neumorno radila sa privrednicima i građanima.

    Kao predsednica parlamenta maksimalno sam poštovala opoziciju i omogućila im učešće u zakonodavnom procesu.

    Znam kako smo radili i predsednik Vučić i ja, i znam kakve smo rezultate ostavili iza sebe. Ako u ovoj zemlji bude postojala stvarna vladavina prava, mi ćemo biti potpuno slobodni i ponosni ljudi. Da li očekujem da će biti politički motivisanih pritisaka i pokušaja progona? Da, svesna sam da će toga biti, ali nemam nikakav strah. Neka dođu i neka provere sve što ih zanima, istina uvek na kraju izađe na videlo.

    Hvala vam na ovom razgovoru.

    Hvala vama. Posebno vam hvala na profesionalizmu i tome što niste otkazali ovaj intervju. Moram da primetim da ste jedni od retkih koji su ostali pri zakazanom razgovoru, s obzirom na to da su mi mnogi drugi u protekla dva dana otkazali učešća na konferencijama i gostovanja u emisijama usled pritiska i straha. To dosta govori o trenutnoj atmosferi. Još jednom, hvala vam na prilici.

    30.10.

    2026.

    Poruke iz Brisela najavljuju podršku reformama. Sagovornici NIN-a objašnjavaju šta bi moglo da ubrza evropski put Srbije posle izbora.

    30.10.

    2026.

    RIK je odredio da se izbori ponove na mestima na kojima je glasanje poništeno ili rezultati nisu mogli da se utvrde.

    30.10.

    2026.

    Ana Brnabić pozvala je na mir i poštovanje institucija i zatražila od novoizabrane skupštinske većine da što pre počne uspostavljanje vlasti

    30.10.

    2026.

    Iz tzv. kosovske policije za region sever naveli su da je akcija sprovedena u opštinama Severna Mitrovica i Zvečan.

    30.10.

    2026.

    RIK je odredio da se izbori ponove na mestima na kojima je glasanje poništeno ili rezultati nisu mogli da se utvrde.

    30.10.

    2026.

    Obrađeni su zapisnici na svih 93 biračkih mesta van zemlje, po kojima je od 102.147 birača u biračkom spisku na izbore izašlo njih 79.597.

    29.10.

    2026.

    Glavni javni tužioci treba da provere da li postoje elementi krivičnog dela i o tome bez odlaganja obaveste nadležno tužilaštvo.

    29.10.

    2026.

    Trojica Srba privedena su jutros u Crkolezu, u opštini Istok, tokom akcije tzv. kosovske policije, saopštila je Kancelarija za Kosovo i Meto

    29.10.

    2026.

    Priština je iz Nemačke dobila 12 vojnih kamiona za tzv. Kosovske bezbednosne snage, a nove isporuke najavljene su za 2027. godinu.

Osobe i institucije u ovoj vesti

  • Aleksandar Vučić
  • Srpska napredna stranka
  • Republička izborna komisija
  • Ana Brnabić
  • Narodna skupština
  • Nin
  • Studentska lista
  • Narodna skupština Srbije
Sva imena u vestima →

Ko je s kim povezan

Dodirnite ime da otvorite njegove veze u Mreži.

Ana BrnabićAna BrnabićSrpska napredna strankaSrpska napredna stran…Aleksandar VučićAleksandar VučićNarodna skupštinaNarodna skupštinaNarodna skupština Republike SrbijeNarodna skupština Rep…Studentska listaStudentska listaNarodna skupština SrbijeNinSlobodan MiloševićRepublička izborna komisijaIstraži celu mrežu vesti

Ko je u vesti

11

Osobe, institucije i njihovi izvori.

Osobe

Institucije

Organizacije

Mesta

11 od 11 · Izaberite za izvore i veze

Ko piše

1medij
2teksta
  • NIN

Još u fokusu

Sve vesti

Izbori5. nov, 20:27

RIK objavio konačne rezultate izbora u Srbiji

5 medijaKurir, B92, Espreso …

Spoljna politika5. nov, 19:33

Brisel: Marta Kos se sastala sa četiri predstavnika Studentske liste

5 medijaNIN, Večernje novosti, Dnevnik …

Vesti

  • Izbori1042
  • Društvo855
  • Ekonomija601
  • Spoljna politika561
  • Pravosuđe502
  • Mediji417
  • Bezbednost232
  • Politika165
  • Kosovo57

Mreža

  • Istraži mrežu
  • Osobe i institucije
  • Mreža glavne vesti

Mediji

  • Istraži medije
  • Šta mediji navode drugačije

Metod

  • Ko je prvi objavio
  • Razlike u navodima

Više izvora. Šira slika.

Istraži 4432 vesti

Kako se vesti o Srbiji šire kroz medije: ko je prvi objavio, ko je preneo, gde se izveštaji razlikuju.

Narativ

Fotografije: mediji iz čijih su članaka preuzete